APATINSKI CREP NA KROVOVIMA KRALJEVSKE BUDMIPEŠTE

APATIN DRUŠTVO RAZOTKRIVANJE APATINA VESTI

Na lokalitetu koji se nalazi južno, odnosno, nizvodno, od Apatina, u neposrednoj blizini sadašnjeg Romskog naselja pre Drugog svetskog rata nalazila se vodena površina poznatija kao Ciglanski dunavac. Naziv je dobijen po brojnim ciglanama formiranim u njegovoj neposrednoj blizini, a koje u jednom periodu predstavljaju jedan od najznačajnijih segmenata ovdašnje privrede i bitan faktor ekonomskog prosperiteta Apatina. Poseban, snažan impuls, apatinska ciglarska industrija (pogotovo produkcija  crepova) dobija u periodu intenzivne izgradnje Budimpešte, 70-ih godina 19. veka. Sve arhitekte angažovane, na ovom izuzetno obimnom urbanističko-arhitektonskom projektu, dobile su instrukcije od nadležnih organa, da se krovna konstrukcija na svim novoizgrađenim, državnim upravnim objektima, školskim institucijama, muzejima, privrednim objektima, kasarnama, itd.; mora isključivo pokriti apatinskim crepom. U tom priodu, na južnom delu Apatina, konstantno i punim kapacitetom, radi preko trideset ciglarskih peći.

Izuzetan kvalitet još jednog produkta ovdašnjih ciglana, apatinske cigle, poslužio je našem poznatom književniku Milovanu Vitezoviću da u svom humorističkom romanu «Šešir profesora Koste Vujića», sa još jednom neobičnom karakteristikom predstavi čuvenog i pomalo ekscentričnog profesora Prve beogradske gimnazije. Naime, legendarni profesor Kosta Vujić je bio veliki obožavalac apatinske cigle, koju, smatrajući da je najbolja, revnosno sakuplja da bi od nje napravio sopstvenu grobnicu (dao joj je i stručni, latinski naziv-Ciglus apatinus). Svake godine, putem pošte, naručuje i dobija 10 komada cigala, koje skladišti ispod kreveta. Prilikom selidbe, profesor Vujić angažuje svoje učenike, da ih pažljivo prenesu u drugi stan. U televizijskoj drami iz 1972. godine, profesora Vujića glumi Pavle Vujisić, dok se u novoj verziji iste drame (2012.)  u njegovom  liku pojavljuje maestralni Aleksandar Berček.

bg-Vujsic