Sanja Ožegović: “AKO NE MOŽEŠ PROTIV NJIH TI IM SE PRIDRUŽI”

APATIN BLOG DANI SA SANJOM VESTI

Onaj osećaj kad se prema tebi svi ponašaju kao da si dete pa te grle kao što se grle draga deca, hvataju priliku da te “ljubnu u kosicu” ili pomaze po istoj. Ponekad te i štipkaju za obraze od dragosti. U autobusu ti obavezno kažu “dete ustani da teta sedne”, a ti bledo gledaš ne trudeći se više da objasniš da si odavno dovoljno odrasla da “zaslužiš” mesto za sedenje u prevozu. Godinama sam “odlepljivala” od ovakvog načina ophođenja i pokušavala da osujetim izlive nežnosti, a onda odustala. Kako ono kažu “ako ne možeš protiv njih, a ti im se pridruži”. Blesavo se smeškam i “trpim”.
Sećam se jedne situacije… gužva u centru grada, povodom manifestacije koja godinama u naš grad “namami” ljude iz svih krajeva. (Gužva me inače užasava) Zbog radnog zadatka (trebalo bi da uzmem izjavu od poznate pevačice narodne muzike, što kod mene izaziva dodatnu nervozu) pokušavam da prođem do bine, sa sve opremom. Kao za vraga, kasnimo i ona nam ljubazno govori da ćemo popričati. Ali, posle koncerta. (O ne, moram da budem uz binu sve vreme da ne ode, a ja ne dobijem po “nosu” zbog neodrađenog zadatka) Onako “pametna” kako jesam, povela sam i drugaricu, koja ima čudan muzički ukus. (Od narodnjaka do panka) Ali dobro. Preživela sam. Koncert i njeno (drugaričino) ludiranje koje se svelo na pevanje “na uvce”, puna dva sata. (Moguće da preterujem, ali da je trajalo, trajalo je) I ne bih ja da obezvredim glas niti pesme pomenute pevačice, nego sam isključiva kada je muzika u pitanju. (Znam, znam, to nije profesionalno, aii eto) Leto, a hladno neko veče, ja nervozna kao besno kuče. Samo što ne počnem da vičem na drugaricu, kamermana, ljude koji se guraju oko nas. Ignorišem činjenicu da postoje. Po završetku koncerta prilazim ženi narogušena, imam totalnu blokadu, zaboravljam i kako se zove, a ne šta bi je trebalo pitati, a ona u svojim šakama greje moje i potpuno smireno odgovara na pitanja. (Postidela me je) Verovatno ni njoj nije do neke tamo “živčanenovinarke” posle dvočasovne svirke. Ipak, blago mi se smeši i na kraju razgovora ljubi u obraz. Od tada se u sličnim situacijama samo blesavo smeškam.