Sanja Ožegović: MALO LI JE?

APATIN BLOG DANI SA SANJOM VESTI

Dok god je onih koji nisu zaboravili da je naša sloboda plaćena životima… nije besmisleno.

Neretko se srećemo sa onima koji izvrgavaju ruglu i izvrću istorijske činjenice kada je Drugi svetski rat u pitanju. (Neko će reći, a zašto ne Prvi ili ovaj poslednji, koji po svemu sudeći još uvek nije završio i mržnja tinja, tinja, tinja…) Eto, možda zato što mi se čini da je upravo ovaj najviše obezvređen.

Pa da se podsetimo… Broj žrtava na području tadašnje Jugoslavije procenjen je na oko milion i sedam stotina hiljada. Ukupni demografski gubici svih nacionalnosti na području tadašnje Jugoslavije procenjuje se od dva miliona do tri miliona i dvesta pedeset hiljada ljudi. Malo li je?

U Narodnooslobodilačkoj vojci Jugoslavije borilo se recimo oko sto hiljada žena… 25.000 je poginulo. Od oko 40.000 žena, za koje se zna da su ranjene tokom NOB-a, preko 3.000 su postali teški invalidi… Za narodne heroje proglašena je 91 žena, a njih 3.344 dobilo je Partizansku spomenicu 1941. Tokom Drugog svetskog rata stradalo je oko šesto dvadeset hiljada žena, u logorima ih je ubijeno više od dvesta osamdeset dve hiljade… Malo li je?

Kao i u svakom, tako su i u ovom ginula i deca, borila se deca. Neka bi možda i na dan današnji bila živa. Iza njih bi ostalo celo jedno bogatstvo… Deca, deca njihove dece. Živi trag o postojanju. Neko im je to uskratio. Neprijatelj koji je okupirao teritoriju, pogrešan izbor, ideali?

Nije nama da sudimo, već da poštujemo nevino stradale žrtve. Da, bilo je i onih koji su se okoristili tada… takvih je bilo i biće. Ali ovo nije priča o njima.

Oni neka pišu neku svoju.