Kemal Monteno, jedan od najomiljenijih i najpoznatijih kantautora naših prostora, umro je danas u 67. godini života.
Rođen je u Sarajevu 17.09.1948. godine. U svojoj dugogodišnjoj karijeri koja je trajala preko 40 godina stvorio je svoj muzički izraz, a ljubavne pesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovest u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi.
Svoju bogatu muzičku karijeru počeo je u drugoj polovini 60-ih, tačnije 1967. godine nastupom na festivalu “Vaš šlager sezone” s pesmom Lidija koja je osvojila prvu nagradu. Već nakon prvog nastupa bilo je jasno da je publika, posebno njen ženski deo, dobila novog miljenika. Ovom festivalu Monteno je ostao veran i idućih godina, a za njega je napisao neke od svojih najlepših šansona poput Zemljo moja (1977. godine) i Sarajevo, ljubavi moja (1976. godine) koju je otpevao na 10. jubilarnom Šlageru sezone. Pesma je postala svojevrsna himna njegovom rodnom gradu i bila je nezaobilazan deo njegovog repertoara. Osim spomenutih pesama, Kemal Monteno je obeležio 70te svojim brojnim antologijskim pesmama Sviraj mi o njoj (1971. godine), Laž (1972. godine), Putovanja (1978. godine), Adrijana (1979. godine), a osim Šlagera sezone, Monteno se često mogao videti na Opatijskom i Zagrebačkom festivalu, na kojima je redovno osvajao nagrade publike i žirija, a njegovi albumi prodati su u zlatnim i platinastim tiražima.
Njegov diskografski početak vezan je za 1973. godinu kada je objavio album Muziko, ljubavi moja za tadašnji Jugoton. Na njemu se između ostalih hitova nalaze i pesme Jedne noći u decembru, posvećena njegovoj ljubavi iz mladih dana, supruzi Branki. Sedamdesetih i osamdesetih godina objavio je još nekoliko važnih diskografskih albuma: Žene, žene (1975), Moje pjesme, moji snovi (1977.), Volim te živote, kakav jesi (1978.), Za svoju dušu (1980.), Dolly Bell (1982.), Uvijek ti se vraćam (1983.), Moje najdraže pjesme (1985.), Romantična priča (1986.) i Kako da te zaboravim (1987.).
Ratna događanja 90ih zatekla su ga u Sarajevu, a situacija koja se odvijala tada u BIH duboko ga je potresla. Nakon pet godina provedenih u ratnom Sarajevu i narušenog zdravlja, Monteno 1995. godine ipak prihvata poziv brojnih zabrinutih kolega iz Zagreba, pre svega Arsena Dedića i Gabi Novak i s porodicom se seli u Zagreb u kojem je ostao do svoje prerane smrti. Te iste godine održao je koncert u Lisinskom i to sedam dana za redom, a u muzički hram vratio se 2005. godine u kojem je održao veličanstveni koncert Kemo u Lisinskom.
Kemal Monteno je napisao brojne pesme i za svoje kolege Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića, Ismetu Krvavac, Paulu Jusić, Anicu Zubović, Mišu Kovača, Kseniju Erker, Duška Lokina, Kiću Slabinca, Dalibora Bruna i mnoge druge, a često su upravo njegove pesme bile zaslužne za uspeh njegovih kolega.
Njegov zadnji studijski album Šta je život objavljen je 2013. godine, a pesme Jesen je, Malo mir, malo rat uz naslovnu pesmu koja se gotovo odmah nametnula kao hit i dalje su deo radijskog i tv programa.
Kemal Monteno je sa suprugom Brankom bio u dugom i srećnom braku više od 40 godina. Otac je Adrijane i Đanija i deda unukama Lajli i Lori. Odrastajući u skromnoj porodici naučio je da ceni ljude, a iako je bio jedna od najvećih zvezda u regiji, krasila ga je nesebičnost i duhovitost zbog čega je među kolegama bio i ostaće omiljen i svima drag, jedinstveni i neponovljivi, Kemo.
