Sanja Ožegović: NERVOZO KLONI ME SE

APATIN BLOG DANI SA SANJOM VESTI

“Većina ljudi u modernom svetu živi pod povećanim stresom, kao posledica ovakvog načina života organizam se prilagođava na nove uslove. Ipak, ako stres predugo traje ili postane prejak, dolazi do razvoja mentalnih i fizičkih bolesti. Ubrzan tempo života i brojne obaveze koje treba uraditi, nameću stalno prisustvo teskobe i napetosti. Kao posledica povećane psihičke napetosti dolazi do razvoja uznemirenosti, razdražljivosti i straha (anksioznosti)”. Kod mene se recimo nervoza manifestuje osećajem “iskočiti iz sopstvene kože” i neretko bivam nervozna zbog drugih, ređe zbog sebe i sopstvenih problema. Ja sam jednostavno neko ko kupi tuđu energiju. Bila ona loša ili dobra. A kako je “kupim” tako je i “provodim” pa nikom ne bih savetovala da me nervira, osim, ako za to ima odličan razlog. (Iskreno sebi sam smešna kad sam lose volje, ono pravo smešna) I trudim se ja da me ne nerviraju ili da ja druge ne nerviram, ali… Danas je valjda čudan dan, “nastradah” ni kriva ni dužna zbog jednog kučeta koje je unelo pometnju u živote dragih mi ljudi. (Kuče inače liči na glodara, ali dobro, valjda dovoljno ne volim životinje), još uvek je štene i naravno luduje kao i svaka “beba” pa danima ne da vlasnicima da makar mirno odspavaju. A ja igrom slučaja u nezgodno vreme nazvah jednog od vlasnika pomenutog kučeta. Sreća pa se nisam zanela i opisala svoj doživljaj malog luckastog psića “lepo” bih se provela. “K’o za vraga“ pronađoh i  neki tekst o nervozi. Ju, ju. Između ostalog i rečenicu, “Stresan život vam može oštetiti mozak tako što će smanjiti količinu sive mase u onim delovima mozga koji su direktno povezani sa emocijama i samokontrolom”, nije šala, nervoza može da nam smanji mozak, doslovno. He. Rekoh sebi. “Ni za šta se više nećeš nervirati i blesavo ćeš se smeškati u prisustvu nervoznih, jer šta će ženo od tvog mozga ostati?” Šalu na stranu, zapitajmo se svi, da li je nervoza zbog nekih ne tako značajnih stvari vredna našeg zdravlja i mira dragih nam ljudi, na kraju krajeva i nas samih. Činjenica je da živimo izloženi stresu, ali toliko možemo, za sebe i one koje volimo, da se malo potrudimo i nervozu svedemo na minimum. Radujmo se što smo živi. Život je neprocenjiv.