PRAVOSLAVNI VERNICI DANAS OBELEŽAVAJU SVETOG LUKU

APATIN DRUŠTVO VESTI

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju slavu Sveti Luka koji je bio zaštitnik medicine, lekara, ali i osnivača ikonopisa. Jedan je od najcenjenijih zaštitnika lekara i mnoge srpske porodice ga slave, a u narodu je taj dan poznat i kao Lučindan. U spisima na starogrčkom i crkvenoslovenskom jeziku Sveti Luka se opisuje kao „pouzdani lekar duše i tela“. Poštuje se kao zaštitnik medicine i farmacije, bolnica i apoteka, lekara, farmaceuta i bolesnika, mnogih porodica. Poznato je da je lečio besplatno, a veruje se i da njegove mošti imaju isceliteljsku moć.

Smatra se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu, a poznata je „ikona u ikoni“ koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava. Sveti Luka se smatra i osnivačem hrišćanskog ikonopisa.

Sveti Luka je život okončao u 84. godini, a hrišćanska tradicija kaže da je Luka napisao Sveto jevanđelje po Luki – treće jevanđelje (po redosledu u Novom zavetu), i Dela apostolska.

Njegove mošti se čuvaju u Carigradu, a smatra se da stopalo Svetog Luke koje se čuva u jednom manastiru u Crnoj Gori leči bolesti očiju.

Na današnji dan običaj je da se puštaju ovnovi da skaču na ovce, a čobanima se daje svečana i bolja užina ili im se nose pite, koje u Hercegovini zovu pazarice.

Kada se primeti da ovca “zateže”, kažu da će biti teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, veruje se da će proleće ranije doći.

U Srbiji se na Svetog Luku koncima opasuju torovi da vukovi ne bi davili stoku. U narodu postoje i izreke: „Ide Luka, eto vuka“ ili „Sveti Luka, sneg do kuka“, jer nastupa zima kada se vukovi približavaju selima.

U Crnoj Gori se veruje da je nebeska duga pojas Svetog Luke.