JOVO SMILJANIĆ, POSLEDNJI KORPAR

APATIN DRUŠTVO VESTI

Više od 10.000 pletenih stolica, stolova, dvoseda, kauča, košara, izradio je najstariji i poslednji majstor vekovnog korparstva iz Apatina.

-Sa 14 godina sam posle rata počeo da šegrtujem u „Korpari“ u kojoj je tada bilo zaposleno 3.500 ljudi a predmeti od plemenitog vrbovog ili košarskog pruća se izvozili diljem planete-počinje priču Jovo Smiljanić, poslednji korpar, koji sa svojih 80 godina, još provodi i do 15 sati u svojoj radionici gde izrađuje predmete od pruća.Pletenje plemenitim vrbovim prućem je retkost u današnje vreme. -Pruće nabavljam u Mađarskoj a nekada su u Apatinu bile velike plantaže dok je radila „Korpara“. Nemci su još pre 114 godina ovde započeli korparstvo baš zbog slatinastog zemljišta koje daje najbolji kvalitet vrbovog pruća-objašnjava Jovo, dok nam pokazuje stare alate kojima još uvek očvrslim i veštim prstima rukuje, obrađujući tanko pruće koje posle veštim rukama prepliće, praveći čudesne vezove i kombinacije, koje su plod njegovih ideja.-Posle više od 65 godina još daje stolicama, stolovima, dvosedima, trosedima, nove pleteče šare, uvek se trudeći da pored lepote imaju čvrstinu kako bi ti predmeti mogli decenijama pa i vekovima da traju.-Nameštaj od pruća je najlepši u prirodnoj varijanti bez farbanja što je danas pomodarstvo. Farbanjem se gubi sjaj na suncu, a u prirodnoj boji, oni najduže zadržava svež izgled, kao da je nov-pokazuje Jovo svoje stolice u prirodnoj vrbovoj boji, koje su posle pedeset godina izgleda kao da su napravljene juče. Korparstvo je ručni rad, težak ali trajan.Od alata Jovo koristi nož i testericu stare 6 decenija a uz njih još šilo, makaze, čekić, savijač i sabijač.Ekseri su mali od devet do 70 milimetara a majstor Jovo veli da se oni ne smeju videti na bilo kom delu nameštaja.-Uz lepotu važna je čvrstina a on se postiže jakim preplitanjem, dobro učvršćenim-objašnjava Jovo, demonstrirajući dečju stolicu, koja je kao od šale izdržala kada je sa svojih 85 kilograma stao na nju. Nudili su Jovi razne poslove ali je on ostao do danas vezan za korparstvo.-Tu sam počeo i ne mislim završti sve dok mogu a zdravlje me još drži. Samo sada radim po narudžbinama jer je materijal skup a i nemam gde da držim gotove proizvode, obajšanjava majstor u čijoj radionici zbog očuvanja kvaliteta pruća uvek mora biti umerena vlaga, bez strujanja vazduha.-Naočare ne nosim iako radim stalno pod svetlom. Tanki prutić vrbe treba po sredini nožem pažljivo rasecati a obrada pruća je zahtevan posao. Pletenje je onaj lepši deo kada mašti dajete na volju-kaže Jovo, čiji nameštaj krasi mnoge domove u zemlji i inostranstvu.-Ne trebam ja raditi. Dovoljno sam zaradio, kuću za porodicu izgradio, ali me ovaj moj zanat opseda, te danju i noću, silazim u radionicu, televiziju retko gledam, jedino na pecanje odem-završava ovaj vitalni, poslednji „mohikanac“ i čuvar tradicije korparstva iz Apatina, čiji su proizvodi čak jeftiniji od industrijskih.

korpar jovo i njegovi alati-AP

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *