JOVAN LAKATOŠ-LAKI POLA VEKA FOTOGRAFIŠE PRIRODU PO SVETU – ČETIRI PUTA NA KAMČATKU ZA NAJVEĆIM ORLOM

APATIN DRUŠTVO VESTI

Jovan Lakatoš-Laki za više od pola veka  fotografisanja flore i faune, prešao je 200.000kilometara, avionima, kamionima, konjima i pešice, putujući po svetu od Himalaja i Kamčatke, do severne Amerike, Mediterana, Afrike, da bi danas u svojoj bogatoj foto arhivi imao selektovanih oko 37.000 kolor diajpozitiva, blizu 5.000 crno-belih negativa, na koje je posebno ponosan, oko 7.000 kolor negativa, i više od 6.000 digitalnih zapisa za poslednje dve godine.

Na Kamčatku je ovaj fotograf prirode i ornitolog odlazio četiri puta. Laki i Nemac Klaus Nige bili su verovatno prvi fotografi kojima je dozvoljeno snimanje u ruskim nacionalnim parkovima.-Trebalo nam je more papira i potvrda o našim fotografskim referencama i pretenzijama. Sreća znao sam malo i ruski, pored ostala četiri jezika koje govorim, što mi je olakšalo na terenu snimanje. Kamčatskog orla, koji je najveći na svetu, (samo raspon krila je 2,6 metara) snimio sam odlično tek nakon četvrtog boravka na Kamčatki, priseća se Laki živopisno pripovedajući o svojim brojnim putovanjima, stalno podvlačeći da nikad nije fotografisao radi fotografije, već zbog svoje ljubavi prema prirodi koju je kroz fotografiju želeo preneti drugima. Kamčatku Laki pamti i po tome što je prvi put imao 500 rolni “kodakovih” filmova sa kojima je mogao ispaliti 18.000 kadrova.-Sve je bilo podređeno najvećem orlu beloplečašu.

Lakiju, čije su fotografije kroz englesku verziju “Nacionalne geografije”, u saradnji sa prestižnom nemačkom agencijom GDT, objavljivane  u tiražu od 13 miliona primeraka ovog časopisa, nije neobično što je iz malenog Apatina ušao u prijatelsjtvo sa megazvezdama fotografa prirode Sarom Lin, sa kojom je bio u Aziji, Artom Vulfom, Leonardom Li Ruom, kao prijateljem i učiteljem Tiborom Sekeljom… U Rozenhajmu, kod Minhena, na prvom svetskom festivalu fotografa prirode Laki je zablistao fotografijama koje je pratila njegova orginalna priča i osvojio prvo mesto.

U Indiji u potrazi za novim fotografskim izazovima, živo se seća prvog  aparata koji mu je nastavnik u osnovnoj školi poverio na dan. -Bio je to “Atkins N” sa kojim sam snimio gnezdo ptice liska. Posle godinu dana sam dobio iz Nemačke “Dignu” koja je tada bila “mercedes” među aparatima. Film se tada štedeo, kao i foto papir, hemikalije za izradu. Šezdesetih nastupa talas ruskih aparata “Zorki 4”, “Smena 8” i istočnonemačka “Praktika”. Dolazi era japanskih aparata “Nikon” i “Canon”. Najzad digitalnih od kojih sam dugo bežeo, ali  vremenom sam shvatio da su njihove fotografske preformanse i mogućnosti zaista nova revolucija u fotografisanju čak i prirode, priča Laki, koji u kući ima 36 foto aparata, od antikviteta do najmodernijih mašina sa velikim objektivima. Bez aparata Laki ne odlazi čak ni na zelenu pijacu.-Nikad se ne zna hoće li neka ptica zalutati na tezgu, smeje se Laki, džogingom nabijajući kondiciju  kraj Dunava za novi put u neku novu zemlju.

Sofija Pualić Špero