IZ MOG UGLA: USKRS, VLAST=OPOZICIJA, NISAM BILA ASTRONAUT, POŽAR NA VEZI

APATIN IZ MOG UGLA VESTI

USKRS

Sva verovanja, hrišćanstva, uskršnja i vaskršnja, traju više od 2.000 godina. I danas traju. Što bi rekao jedan čovek,
odnosno moj muž, to je jedina politika koja je opstala toliko milenijuma.

Ma šta reči o tajnama?

VLAST = OPOZICIJA 

Ne mogu da odolim, mada sam tvrdila samoj sebi, da nikad više neću pisati o političkom životu u našoj palanci , a da
ne primetim kako je na poslednjoj sednici skupštine opštine, cvetala ljubav između vlasti i donedavne opozicije.
Mislim tu na SNS i SPS. Oni su danas u lokalnom parlamentu =.

Posle svih problematičnih neslaganja, oni su se, izgleda, složili. Da li svojom voljom ili naredbom odzgo, pitanje je
koje me povremeno muči (ipak sam homo politicus). Ipak, prvenstveno me ovo pitanje “proganja” zato što smo
svedoci da su donedavno dva ljuta protivnika na apatinskom omalenom političkom terenu, svašta jedni drugima
govorili, a boga mi i delali.

Elem, da se vratim priči sa poslednje sednice lokalnog parlamenta održane 2. aprila. (Moram da stavljam datum jer
već na sledećoj, moguće je, neće biti tako). Uostalom politika je tako varljiva stvar a glasači su glasači. Primetih, osim
što su klupe dobile novo-stari raspored dobili su i odbornici. Čak su im i klupe sad bliže.

No, sve su ovo primećene sitnice, u odnosu na, viđene “krupnice”. Tek, viđeniji iz sadašnje vlasti pozdravljaju
bivšu vlast, rukovanjem, samo što nema ljubljenja. Potom, svi jednoglasno prihvataju sve. Uh, rekoh, evo nas na
istom! Nema više pojedinaca, samostalaca, koji su otkucavali “biološki čas”, kao sudnji, a njima je došao politički kraj,
a “sat” dalje čuka.

Kad su oni bili u igri, Milan, Željko, Branko, jedno vreme Mirko, imala sam šta da pišem za moje novine, koje uvek
traže senzaciju. Ovde ih sada neću naći, mislim u sebi. Tako je moje poimanje parlamentarizma, kojem su naš učili
na fakultetu palo u vodu. Sve je nešto tiho. Nema frke. A tada smo učili, u ondašnjem tobož vladajućem jednoumlju,
da bez opozicije kao neke vrste kontrolnog megahnizma, korektora, predlagača drugih ideja, nema prave političke
atmosfere. Ali, šta da se radi? Neki se sećaju, a neki imaju amneziju! A ima i onoga: Vratiće se rode!

Ali šta i sa njima, već hiljadu puta prepričanim, kada posle, dolaze novo-stare rode. Opet sam nasela mislići da se
nešto iz korena menja.A ono samo: Ruka ruku mije! Postaje monotono.

NISAM BILA ASTRONAUT!

Jedna moja prijateljica, koja je naravno izgubila posao u nekoj od propalih fabrika, sada radi sve i svašta. Tokom
jednog razgovora duhovito mi reče : Sve sam radila samo još nisam bila astronaut. A tako sam želela i to da probam
te da “odletim” u neku drugu orbitu! Ona nije jedina. Znam mnoge žene koje su posle svojih propalih firmi radile u
pekarama, radnjama mešovite robe, prodavnicama krpica…

One su najveći ceh propale privatizacije. One su majke i bake. One danas odlaze u “truli kapitalizam” da zarade za
svoju decu i unuke čuvajući “stare bake”, ali ne njihove, nego tuđe. To već traje decenijama.

BICIKLANE

Retko koje mesto u centru grada ima biciklanu, jer ne znam, kako drugačije da nazovem obične šipke, na koje se
može zakačiti točak od bicikla. To se posebno odnosi na zelenu pijacu, kao i većinu kafića.

Zar je tako teško napraviti od Apatina delić atmosfere Amsterdama, gde svi, baš kao ovde, voze bicikla, a imaju gde
da ih parkiraju. Zar je teško vlasnicima objekata da stave šipke za bicikla ili im je lakše da svake godine kreče zidove
na koje se bajkovi naslanjaju…

POŽAR NA VEZI

Šta li rade današnji vatrogasci? Telefoni im ne rade danima!

autor: Sofija Pualić Špero