IZ MOG UGLA: MUVANJE KOVERTAMA, ŠALTERI NOĆNA MORA, LENIN VOZ

APATIN IZ MOG UGLA VESTI

MUVANJE KOVERTAMA

Tvrde upućeni da se i u našoj varošici koverte za nagradnu igru fiskalnim računima prodaju na crno za 30 dinara. Tvrde još, da se koverte pune sa deset fiskalnih računa, koliko je potrebno za nagradnu igru, prodaju za 100 dinara.

Gle, čuda, da se to dešava baš u Srbiji. Začudilo bi nas da se ova rabota događa u Švedskoj, na primer. Jer, mi smo specijalisti nad specijalistima, da iz svake ideje, izvučemo nešto na crno. A i nije to tako loša rabota, izračunali su, prodavci koverata na crno. Za 100 komada po 30 dinara može da se zaradi čak sigurnih 3.000. Ovako, misle oni, ko zna ko će biti izvučen za stan, kola, i slično, baš u nagradnoj igri.

Lično znam Apatinca koji je baš u nagradnoj igri „Blica“ dobio luksuzan auto, kao i jednog koji je preko „Alo“ dobio auto, i trećeg koji je na greb-greb dobio auto. Pa za omalenu varošicu tri auta su pun pogodak. Ali, mi, dalje verujemo da je zarada na crno ipak najsigurnija. Valjda navikli.

Zbog toga je besan jedan moj pošteni prijatelj. Veli, nikako da dođem do svoje dve legalne koverte, na koje u pošti imam pravo.

Šta da se radi druže. Cela Srbija počela da prodaje koverte na crno. Nema kod nas ideje koja se ne izvrne u svoju suprotnost.

 

PAS NAJBOLJI PRIJATELJ !?

Da se na svemu muva potvrđuje primer jednog našeg sugrađanina koji stanuje u zgradi a ne u Romskom naselju. Prema neproverenim informacijama, ali delimično sigurnim, on je čak četiri puta dobio odštetu zbog ujeda pasa lutalica. Kako je to uspeo da baš njega psi toliko napadaju nije provereno.

Ali, ispostavilo se da je čovek najdosledniji onoj narodnoj: „Pas je čoveku najbolji prijatelj“. Možda bi i jadni pas mogao, kad bi govorio, reći: „Čovek je meni najveći neprijatelj“.

Pa, ko je ovde pošteniji, „pas ili čovek“.

 

ŠALTERI NOĆNA MORA

Ne bih se baš složila sa narodom koji čekajući pred šalterima da plati račune gunđaju da nema gore službe od šalterske. A šta da kažu šalterski službenici koji po ceo dan em kucaju račune, em slušaju prigovaranja. Nisu za redove krivi šalterski službenici već njihovi poslodavci koji nikako da efikasno organizuju posao, pravdajući se manjkom radne snage. Kada bi na 1.000 stanovnika na šalterima bila četiri službenika, koliko na to imaju pravo lokalne samouprave, možda i ne bi bilo gužvi. A zamislite samo da morate 45 godina života raditi sa strankama na šalterima?

Po meni šalterski službenici bi zato trebalo da imaju beneficiran staž, ako ga već imaju oni zavučeni u kancelarije, koji po celi bogovetni dan ništa ne rade, a u međuvremenu odsedaju za radnog vremena, u kafiću. Odsedaju, po onoj modifikovanoj, „daleko od očiju, daleko od šefa, daleko od radnog mesta, daleko od motike“.

 

LENIN VOZ

Unuka moga prijatelja prvi put je videla voz sa četiri godine starosti. Čak, poželala da uđe u voz i putuje. Želja joj se ostvarila. Sada Lena neće da putuje od Prigrevice do Novog Sada osim vozom.

Dugo najavljivane „brze pruge“ ili „revitalizacija“ pruge u Apatinu izgleda neće dočekati ni Lena a ni naredn generacije. Zato Lena sada crta, ali najviše vozove, da ih ne zaboravi.

A koliko će li tek dece ostati uskraćeno za najromantičnije putovanje kakvo je vozom?

Nekadašnji šinobusi u Apatinu više od decenija ne saobraćaju. Podsetimo, poslednji voz u našem gradu je bila čuvena „Romantika“. Ali ni ona nije mogla dalje da sobraća do Male stanice zbog urušene pruge. Stala je kod „Krune“.

autor: Sofija Pualić Špero