IZ MOG UGLA-FOTOGRAFI PLJAČKAŠI I OKTOBARSKE NAGRADE

APATIN IZ MOG UGLA SOMBOR VESTI

Pljačkaši na svadbama

Najveću zaradu na svadbama u poslednje vreme ima jedan fotografski studio iz Sombora koji se poziva da slika na apatinskim svadbama. Bila sam na nekoliko svadbi gde su fotografi ovog studija slikali.

Desilo se tako na jednoj svadbi da su fotografi ovog studija zaradili prema olakom računanju oko 4.500 evra. Najmanje. Pretpostavljam više od mladenaca, muzičara i ugostitelja.

Evo kako. Umesto da prate mledence oni su obilazili stolove. Tako su, na primer, slikali parove, momke i devojke, muževe i supruge, dede i babe, rodbinu, društva. To i nije problem. Problem je što su u foto šopu (obrada slika) uz zajedničku sliku nekog para, na primer, donosili im za sto i njihove portrete. Tako je jedan par dobijao dve slike zajedničke  i još po dve gde su njihovi portreti, dakle pojedinačno. Ispalo došli na svadbu da prave portrete umesto da imaju zajedničku sliku za uspomenu na svadbu.

Najgore, tek sledi. U žurbi da opljačkaju svadbare fotografi zaboravili da zabeleže ključne momente zbog kojih su pozvani od strane domaćina na svadbu da odrade svoj posao. Nisu napravili nijednu zajedničku sliku mladenaca za stolom posle venčanja!

Roditelji i rodbina podelili su sudbinu gostiju. Oni su platili najviše fotografija.

Dakle, savetujem sve buduće mladence, da obrate pažnju kojeg fotografa biraju za svadbu. Naziv fotografskog studija iz Sombora neću da navodim. Prepoznaće se i bez toga.

Zbog svega upozorenje budućim mladencima: Pazite kojeg fotografa birate za svadbu. I, dodatno, dogovorite se sa njima da nema tezgarskog obilaska stolova, osim po pozivu gosta. Ako zbog ičega, ono da vam ne pljačkaju goste i da posle prelepe svadbe ne ostane jedini gorak ukus kod mnogih koji bi se bolje proveli samo da nije bilo fotografa.

Oktobarska nagrada

Odluka nove vlasti u našem gradu je da od ove godine Oktobarsku nagradu, kao najviše prizanje opštine, dobija pet pojedinaca ili kolektiva. Verujem da je nova vlast odlučila da prekine praksu da se dodeljuje po 20-tak nagrada svake godine. Kad se sve te nagrade zbroje iz godine u godinu, ispada, da je u Apatinu nekoliko stotina dobitnika ovog priznanja. U toj inflaciji nagrada tek nekoliko njih ih je verovatno zaslužno. Za dokone bilo bi zanimljivo prelistati sve dosadašnje dobitnike. Našlo bi se tu sve i svašta. Umesto da se dodeljivala najzaslužnijim ona se često delila najposlušnijim.

Lično, kao dugogdišnji novinar-hroničar, znam da su mnogi ljudi zaslužili ovu nagradu, ali je nikad nisu dobili, jer nisu bili bliski  vlasti. Oni su sad ili penzioneri, ili ih više, nažalost, nema.

P.S.

Kada budem u stvarnoj penziji, posvetiću se spiskovima svih dobitnika Oktobarske nagrade do sada. Mislim, da će se tu pronaći mnogo pikanterija koje bi mogle da nas razvesele.

Ulica Jovanke Broz (Budisavljević)

Kada je pre tri godine preminula Jovanka Broz, naša Ličanka, rođena Budisavljević, jedna grupa je predložila, da joj se da naziv jedne ulice u našem gradu. Predlog se zasnivao na činjenici da smo, kako političari vole da kažu  “najveći lički grad posle Čikaga”. Ako je to tako Ličani iz ove naše varošice, koji su u većini doseljeni iz ličkog, Jovankinog okruženja, mogli su se na taj način odužiti ovoj svojevremeno najpoznatijoj Ličanki, borcu iz NOR-a, koja je kraj svog života dočekala u bedi.

Mogla je da živi odlično do kraja,  samo od intervjuua ili memoara, koji su joj tražile sve svetske novinske  kuće. To samo pokazuje koji je bio njen integritet, po mnogo čemu istorijske ličnosti, a ne samo Titove supruge.

Naša Joka, kako su je zvali apatinski Ličani posle rata, odlazi tako u zaborav i u “najvećem ličkom gradu”.

Ali, avaj, mi ne poštujemo svoje, a kamoli tuđe.  Ne samo u ovom, već i drugim slučajevima.

Autor: Sofija Pualić-Špero