IZ MOG UGLA: ČARDAK SE SPUŠTA NA ZEMLJU, MESNA ZAJEDNICA UMESTO “ŠERIFA”

APATIN DRUŠTVO IZ MOG UGLA VESTI

“ČARDAK” SE SPUŠTA NA ZEMLJU
Izgleda da ipak od našeg pisanija ima nešto što daje pozitivne efekte, a ne samo sudske epiloge. Dočekali smo, naime, nekoliko dobrih vesti što se tiče zdravlja i brige o pacijentima u Apatinu.

Misli se naravno, i pre svega, na laboratoriju Doma zdravlja, odranije poznatu kao “čardak”. Nadležni su u vrlo kratkom roku reagovali na tekst u ovoj rubrici odlučivši da započnu projekat moguće ugradnje lifta do laboratorije za vađenje krvi. I dalje, obećali su, da će, pre nego se ugradi lift, omogućiti svim starijim i onemoćalim ososbama da ne moraju da se penju 40 stepenika, neko će im se omogućiti da krv daju u priručnim prizemnim prostorijama. I to je već veliki korak napred.

Druga dobra vest – neko je obratio pažnju na seoske ambulante. Meni lično poznata je situacija u Kupusini još za vreme dok su moji prijatelji tamo bili lekari. Konačno će taj objekat biti, kako je obećano, saniran. Mnogo će to značiti za sve meštane Kupusine ali i zaposlene koji od svih seoskih ambulanti u našoj opštini imaju verovatno najgore uslove za rad.

Nadamo se iznalaženju sredstava i za najavljenu obnovu voznog parka Doma zdravlja.
Zdravlje je za svakog čoveka najvažnije, ali je često zapostavljano od onih koji mogu da pomognu.
Za nas novinare, opet, nema veće satisfakcije, od podrške građana, da nastavimo da pišemo o svakodnevnim mukama običnih ljudi pa tako i o tako važnoj oblasti kao što je zdrastvo.
Konačno, šta ima lepše nego kada jedna starija penzionerka zaustavi novinara rečim: Hvala što ste pokrenuli akciju oko laboratorije! Olakašali ste mi život!
Verujemo da tako razmišlja, kao što smo već pisali, 99 odsto Apatinaca, posebno starijih osoba.

MESNA ZAJADNICA UMESTO “ŠERIFA”
Usvojen je predlog na Skupštini opštine da Romsko naselje ima svoju Mesnu zajednicu. Nikada ovi naši Romi nisu imali Mesnu zajednicu. Ako ćemo po statistici u Romskom naselju ima više stanovnika nego u Svilojevu ili Kupusini, koje imaju mesne zajednice od pamtiveku. Pa zašto je onda ne bi imali naši Romi? Zašto oni ne bi birali svoje rukovodstvo u svojoj zajednici i uticali na uslove svoga života, umesto da o tome odlučuju njihovi lokalni “šerifi”. (Ima ih nekoliko, ali jedan je iznimno važan).
Ostaje da vidimo da li će nova Mesna zajednica,ako ništa, ono ipak kao neka institucija, biti u funkciji boljih uslova života Roma, a ne “šerifovanja” i lakog dobijanja glasova uoči izbora.

PRAZNI RAFOVI
Uđoh pre nekoliko dana u državnu apoteku, koja mi u tom času beše najbliža, kada tamo nema moga leka. Pitam apotekarke, moje poznanice, šta je to, a one me začuđeno pogledaše:-Ako ti kao novinarka ne znaš, šta da kažu ostali. Ja se tek ona setih manjka zbog kojeg farmaceustki dobavljači ne isporučuju lekove zbog ranije neplaćenih računa.
Zaposlene medicinarke, koje su nas verno opsluživale iz vremena kada još nije bilo privatnih apoteka koje su priznavale recepte, ni krive ni dužne, na svom poslu nemaju šta da rade.
I ovde ostaje da se vidi hoće li se naći novca da se dugovi apoteke vrate. Ali, kad sve pogledaš unaokolo, ko će sve poplaćati, vratiti, zaraditi, izgraditi…

autor: Sofija Pualić Špero