IZ MOG ULGA: SPOMENIK MEGALOMANIJI, I PLATE I PENZIJE

APATIN DRUŠTVO IZ MOG UGLA VESTI

SPOMENIK MEGALOMANIJI

U krugu banje Junaković gostima lep prizor pruža građevinsko “čudo” koje su nazvali pompezno velenes i spa centar. Najavljivan kao NAJ veći, NAJ lepši, NAJ kompletniji velenes centar ne u Srbiji već u ovom delu Evrope, odnosno NAJ na Balkanu. Nekoliko puta su razni političari, posebno omiljen je bio dolazak Pajtića, obilazili ovu građevinu. Od svega ostalo je samo ruglo od zidina koje nikad nisu dobile željeni sadržaj. Što bi rekli spolja gladac unutra jadac.
Na ovoj građevini, naime, već šest godina se ništa ne radi. Od velnes centra ostao je izgleda samo pusti sanak. Dok ovaj naš spomenik megalomaniji biva Skadar na Bojani u Bačkom Petrovcu njihov centar radi punom parom. Radi zato što nije zamišljen megalomanski već u skladu sa mogućnostima. Mnogo manji po dimenzijama je i velnes centar u mađarskom selu Morahalomu, koje nije veće od Prigrevice, ali ovaj banjski kompleks, privlači turiste iz cele Evrope, a nemali broj Apatinaca i Somboraca tamo provode vikende i odmore.
Verujem da bi i ovaj naš, nikad dovršeni velnes centar, već radio da je projektovan u skromnijim dimenzijama. Ovako pošto je trebao biti NAJ teško da će se neki privatnik-investitor zaleteti i završiti za sad ovo građevinsko ruglo. Neće to uraditi ni država, jer prošlo je doba, kada su budžetske pare građana, razbacivane i na ovakve megalomanske projekte. Ako se tome dodaju milioni koje je Pivara uplatila opštini za zemljište kraj Dunava, a oni potrošeni u velnes centar, onda je jasno šta se tu sve od novaca skršilo. Nije bolje prošla ni novosadska firma “Budućnost” kojoj je opština za gradnju ostala dužna novaca, pa jednim delom zbog toga dotična firma i bankrotirala, onda se sve posledice megalomanije, ukazuju u punom svetlu.
Šta dalje? Niko ne zna. Javno i privatno partnerstvo palo u vodu. Pored mnoštva velnes centara, posebno u razvijenim zemljama, nijedan stranac ne bi svoj evro dao za završetak ovog velnes centra. Kao što ne verujem da će biti zainteresovanih za banju Junaković jer samo da bi se ogroman prostor pedatno održavao trebalo bi najmanje 20 čistača podova i prozora. Toliko bi trebalo i za velnes centar da je izgrađen. Umesto da je sve skromno i skockano, kao što je to u pomenutom Morahalomu.

NIŠTA OD GRADSKOG BAZENA

Svojevremeno je apatinski bloger M. Vraneš za vlasti DOS-a imao ideju da se na prostoru kod Vojvodine, koji sada zauzima zelena pijaca, izgradi gradski bazen. Tako bi školaraci ali i svi ostali imali mogućnosti da treniraju plivanje ili da imamo, kao što je Apatin imao pred Drugog svetskog rata, vaterpolo klub. Bazen bi svakako bio dobar i za rekreativce. Prednost ovog gradskog bazena, tada je obrazlagano, bila bi i ta što se ne bi moralo šipčiti do banje. Za kratko vreme vladavine DOS-a ideja o gradskom bazenu nije realizovana. Kao što nikad nije realizovana ideja koju je najavljivla donedavno vlast SPS-a o izgradnji klizališta u okviru osnovne škole.
Sve su ove dobre ideje pale u vodu. A za njihovu realizaciju ne bi trebala ni osmina novca koji je uložen u velnes, nikad završeni, centar.

I PLATE I PENZIJE

Setili se neki u aktuelnoj vlasti kako su naši bivši čelnici opštine primali penzije a uz njih i funkcionerske plate. Po zakonu, tvrde, na to čelnici opštine nisu imali pravo. Imali su pravo samo da prime razliku od penzije do plate. Bivši funkcioneri koji su primali pune plate i penzije kažu da im niko nije rekao da je to protuzakonito. Naravno, sve je to išlo na teret budžeta. Te tako je budžet ostao uskraćen za oko 1,4 miliona dinara. Ali ko to mari. Dotičnim, tobož, “humanistima” i “socijalno pravednim” funkcionerima je svakog meseca kapalo u džep od plata i penzija više do hiljadu evra. Svaka čast! Svi bi mi od toga mogli komotno živeti, ne mesec, već više meseci. E, to se zove istinski komunizam u koji se kunu i danas dotični bivši funkcioneri. Još više je komunizam kada bi se počeli nabrajati stanovi, vikendice, kuće, splavovi. Toliko o jednakosti, socijalnoj pravdi i osteljivosti, i onoj “svakom prema potrebama”.

ORUŽJE

Ako su samo u omalenom Apatinu pronašli toliki arsenal oružja za preprodaju šta li je onda u velikim gradskim centrima. Ali tamo je izgleda teško ući u trag ili je nešto drugo posredi.

Autor: Sofija Pualić-Špero