IZ MOG UGLA: ZDRASTVENI KOLAPS, BLAGO, CIA, BAKE

APATIN DRUŠTVO IZ MOG UGLA VESTI

ZDRASTVENI KOLAPS

Divim se lekarima, medicinskim sestrama, vozačima vozila Hitne pomoći, koji za male pare rade najteže poslove, koji se tiču najdragocenije stvari za ljude-zdravlja. Divim se u kakvim uslovima rade, u ruiniranim ambulantama Doma zdravlja, bolničkim sobama u Somboru, bez elementarne medicinske opreme, sredstava za rad, pa sve do belih mantila i obuće koje sami krpe. Divim im se jer oni se bore za ljudske živote držeći se Hipokratove zakletve a da im niko, pre svega država, to, sudeći po svemu narečenom, nimalo ne pridaje pažnje. Ili, bolje rečeno, od lekara specijalista dvostruko-trostruko veće plate imaju direktori kojekavih javnih preduzeća i agencija, sudije, šloseri u pojedinim firmama, koji baš aman za ništa ne odgovaraju.

Povod ovog teksta je vrlo konkretan i proverljiv. Elem, vozeći se kolima Hitne pomoći do Sombora, plašila sam se za svoj život i život pacijenta, koji se prevozio. Kola su stara tridesetak godina a prešla su hiljade kilometara. Tu skalameriju ne smeš voziti više od 60 kilometara na sat jer bi se u suprotnom raspala. Pitala sam se tada: gde su novci koji se decenijama izdavajaju od plata za zdrastvo? Pitala sam se da li su nam u tako osiromašenom zdrastvu, potrebne Čaplje, Nike, cevi, putevi, plaže, teretane, ili nam je zdravlje ljudi preče? Dalje su se ređala pitanja munjevitom brzinom. Zašto Dom zdravlja Apatin ima samo jedna nova kola Hitne pomoći? Šta se radilo svih ovih decenija a i sada? I dalje, hoće li jedan visoki aktuelni lokalni funkcioner, koji je autoru ovog teksta rekao da će se opština pobrinuti bar za još jedan nova kola, ispuniti svoje, istina nezvanično obećanje? Za opštinu sa toliko stanovnika i mesta trebalo bi najmanje još dvoje novih kola Hitne.

I u takvom opštem zdrastvenom kolapsu, lekari, sestre, vozači, ipak funkcionišu. Zato se nemojte ljutiti na njih kad ste nezadovoljni zdrastvenim uslugama, ljutite se na one koji drže kasu i raspoređuju narodne novce.
Zar nikoga nije sramota što lekari specijalisti koji su se 10 godina školovali i na fakultetu proveli najlepšu mladost učeći imaju manje plate od državnih službenika sa srednjom školom ili šlosera sa trogodišnjom?
Najzad, kad stižu ta, još jedna nova kola Hitne pomoći, u apatinski Dom zdravlja? Zar je to tako nedostižan cilj, moj “bivši” druže?

BLAGO

Jedan moj kolega, kopao u svom dvorištu neku jamu i naišao na neke čudne zidine. Nastavio da kopa, a pridružili mu se rođaci i komšije, sve u nadi da će se tu naći zlatnici. Obećao moj kolega svojim zaposlenicima da će ih častiti povišicom plate ako pronađe ćup zlatnika sa likom Franca Jozefa. Oni se nećkali, videli podvalu, pa mu tražili da povišice bude ako se nađe bilo kakav zlatnik, a i ne mora biti sa likom kaisera, može biti i Cezar. Moj prijatelj pristao. Ali, avaj, umesto zlatnika, pohvalio se iskopinom kamene sekire (za koju se pretpostavlja da je kad je već od kamena i iz kamenog doba), ali ta sekira nije pronađena u njegovom, već tuđem dvorištu. Kako smo mi verujući narod, čujem, počeli i drugi da prekopavaju dvorišta i bašte. Jer, aman, može nekom da se posreći. Zaposlenici kod mog kolege i dalje čekaju povišicu plate, ali ovoga puta gledaju ka nebu, jer mi smo ipak nebeski narod. Verujemo u čudesa kao što je povišica plate. A ja opet penzije.

CIA

Što se tiče izvora Radio Dunava da je CIA bila aktivna u Apatinu decenijama mogu samo reći- možda je i sada. Eto, postali smo svi Nušićeva sumnjiva lica, CIA špijuni, a do juče smo verovali da smo skloniji KGB-u. A ko zna, možda nas ima u MOSAD-u ili MI 6. Neki ipak veruju da je BIA na prvom mestu. Ha, ha…Da je naš gradić toliko atraktivan za sve te svetske špijunske centre mogli bi svi lepo živeti od otkucavanja, mada ne znam kakvih to tajni, kad se ovde i tako zna ko šta za ručak sprema, ko se sa kim švaleriše, ko je alkos, ko narkos…

BAKE

Moja drugarica C. svoje penzionerske dane provodi kuvajući za širu familiju. Žali mi se, mada nema zbog čega, jer se ne pretrže mnogo, kako je ona rob kuhinje. Zaboravila kako je njena majka njoj kuvala a ona dane provodila u boemskom životu. E, moja dobra drugarice, što te “ne sačeka na mostu sačekate na brvnu”. Nisu naše narodne poslovice bez veze vekovne. Zato pošalji nam sutra, koliko već, neki novi recept, ili ideju, šta da kuvaju brojne druge bake za širu familiju.

autor: Sofija Pualić Špero