IZ MOG UGLA- MILOŠ BAČIĆ, ŠUT U CENTRU, ODVODNJAVANJE I TABLETE ZA DECU

APATIN DRUŠTVO IZ MOG UGLA VESTI

ŠUT U CENTRU

Ispred S-6, ulaza 2, nedeljama već se na samom ulazu u stanove nalazi se breg od šljunka, preko puta na dva metra, cigle i pesak. Klinci se igraju u ovom brlogu, cigle već uveliko polomljene, niko ne reaguje. Stanari u čudu ali niko od njih nije vlasnik ovog sada već zađujuće zapuštenog građevinskog materijala.

U opštinskoj inspekciji, kojoj je slučaj prijavljen, imaju objašnjenje. Kažu, nije to od stanara, to je od „Potiskih vodovoda“ koji u blizini grade atmosfersku kanalizaciju.

-Oni su tu ostavili deo materijala koji će im trebati-bio je odgovor inspekcije. Kad će im trebati niko ne zna Oni su privatna firma angažovana da gradi vodovod. A što je isto mesto ne samo javna površina, već ulaz u samu zgradu, nikoga ne uznemirava. Kao što niko ne zna zašto je to mesto upravo izabrano iako je gradilište udaljeno oko tridesetak metara. Valjda je tu bilo najviše prostora.

Uostalom, ništa ne iznenađuje. U zaleđu ove zgrade su posećene i dve zdrave breze. Pa opet nikom ništa. Nova stabla nisu zasađena.

ODVODNJAVANJE

Taman smo odahnuli što auta neće dva puta godišnje na tehnički pregled kad stigoše računi za odvodnjavanje.

U anketi među nekoliko prijatelja niko nije znao zašto su nam stigli računi za odvodnjavanje. Neki su pomno proučili opširnu propratnu informaciju koju su „Vode Vojvodina“ poslale uz račun kao objašnjenje ali im i dalje ništa nije jasno. Niko od mojih prijatelja nema ni saksiju sa cvećem a kamoli njivu koja se navodnjava, odnosno odvodnjava, iz kanala. Jedino im je bila jasna rečenica koja objšanjava kako je Srbija bogata velikim rekama od Dunava, preko Save, do čak navode, Begeja, a da odbrana od poplava puno košta.

Jedinstven je bio zaključak svih anketiranih: Ma šta se čudimo „Vode Vojvodina“ su Javno preduzeće a zna se da su kod nas sva javna preduzeća na grbači građana a ne na svom  profitabilnom poslovanju.  A o tome da treba finasirati plate gomile zaposlenih koje ništa ne rade da ne pričamo.

USPEH MILOŠA BAČIĆA

Gotovo nezapaženo je prošla je informacija da  učenik Muzičke škole „Stevan Hristić“ Miloš Bačić učestvuje na Međunarodnom takmičenju mladih pijanista, učenika muzičkih škola, te da je na istom prošle godine u svojoj kategoriji osvojio prvo mesto.

Bačić je jedan u nizu talenata koje je iznedrila naša Muzička škola polsednjih decenija. Za neke od njih javnost nikada nije bila obaveštena, kao ni o brojnim učenicima koji su osvajali medalje, na takmičenjima iz raznih predmeta.

Zato, nažalost, preplavljeni smo informacijama o uspesima naših klubova, makar bili na takmičenjima seoskih nivoa.

TABLETA BOMBONE

Uđem u jednu omanju bakalnicu kad na tezgi ispred kase pakovanje nekakvih tableta u različitim bojama. Pitam prodavcu jesu li to neki novi opijati a on se nasmeja. Pa to su obične bombone koje deca rado kupuju jer su u različitim bojama. Ja u čudu, kako su se dosetili proizvođači, te odmalena navikavaju decu na tablete.

P.S.

U prilogu fotosi šuta u centru

Autor-Sofija Pualić Špero