IZ MOG UGLA- APATINSKA CIA, VANDALI, PIJACA I MEDIJI

APATIN DRUŠTVO IZ MOG UGLA VESTI

CIA U APATINU

Prošle godine na jednom portalu pojavila se opširna informacija kako je američka obaveštajna agencija CIA delovala i u našem gradu . Bilo mi je to pomalo smešno, (što sam rekla jednom drugu koji je otkrio taj tekst), ali sam i komentarisala: Šta će nama američka CIA kad mi imamo svoju lokalnu?

Tek, nije tako nepoznato, da se što manja varoš, to se više zna. Makar to  bile informacije od usta do usta, od fejsa do instagrama, i dalje do poruka i telefona. O kafanama već da ne pripovedamo.

Zbog toga bi zaista trebala transparenost koja se zagovarala još od 2.000 godine ali se nikad nije realizovala. Zbog naroda bi trebalo pre svega, da se prikažu novci, gde i kako idu. Time će se najbolje demantovati glasine i šuškanja. To će narod znati ceniti.

Naša lokalna CIA možda nije ni zainteresovana za transparentnost zbog naroda nego zarad birača. Jer, poznato je, sve se ovde radi zbog budućih glasova. Često i zbog lične osvete, povređenosti ponosa,  i ko zna kojih drugih sve mogućih razloga.

Rečju: Transparentnost (ta strana reč) itekako ima smisla za sve koji se nalaze na javnoj sceni.

PIJACA PONOVO

Kako je izgubljen svaki smisao za više puta komentarisanje promašaja opštine oko nove zelene pijace, jer su svi opštinski lokali isparili, na volšeban, ali prepoznatlljiv muvatosrki način, od koga su se neki verovatno ovajdili, evo samo jednog utiska. Posle pet godina ponovo mi je bila prijateljica koja godinama živi u Beču i kaže: Bože dragi na šta ovo liči! (Misli na pijacu). Pa u centru ovog vekovnog grada (misli na Beč) je pijaca na otvorenom. Te tako odlučismo da odemo na pijacu u Sombor. Da malo, kako reče, uživa pogledu na tezge na kojima paori prodaju svoje proizvode, hoda kaldrmom, zaviruje u okolne lokale…

A, šta reći, osim, kako pesma kaže, ne vredi plakati, gorke suze liti… za starom pijacom.

VREDNOST MEDIJA

Napisao kolega  na svom internet izdanju novina Apa-press sećanja, odnosno vremeplov sporta, kako ga je nazvao, o negdašnjem sportskom centru Partizan. Lepo  podsetio starije generacije na te dane  i da bi nekim novim klincima bar ostala zapažanja o tada na neki način bezbrižnom vremenu kada je bavljenje sportom bilo glavna rekreacija. Sve lepo opisao ali jedno zaboravio:  U tom i takvom Partizanu osim sporta padale su i mnoge ljubavi. Mlađi školarci dolazili da bodre  starije a sve zbog ličnih simpatija i ljubavi. A uzgred lično znam nekoliko uspešnih brakova posle poznanstava upravo sa ovih sportskih terena. Uostalom i sami smo pre useljenja u novu zgradu Gimnazije odlazili na časove fiskulture u Partizan. To nam je bio najdraži čas, ali ne zbog fiskulture, već zbog mogućnosti da sretneš neku simpatiju.

Da bi se ljudi i događaji sačuvali od zaborava, posebno oni na neki način zaslužni, koji se trebaju pamtiti, oni koji su iznimni u nekoj oblasti, emisija „Ljudovanja“, na 025 Info sigurno neguje. Iz nedelje u nedelju. Mediji imaj svoju logiku. Opisujući sadašnjost, prošlost, na neki način, grade i budućnost.

To pokazuje i rubrika na Radio Dunavu „Razotkrivanje Apatina“, koja seže još u dalju prošlost na zanimljiv način, vraćajući istoriju, od koje je sve počelo u ovom gradu.

A, šta će ostati ako se ništa ne objavi, ne razmišljaju oni, koji misle da sa njima sve počinje i sve završava, u njihovim prizemnim prepucavanjima. Zato dalje njihova mišljenja o nepotrebnosti reminiscencija, pa i kroz ovu rubriku,  treba ignorisati. To je za njih najveća kazna.

VANDALIZAM

Iz nekoliko auta parkiranih na ulicama, kako čujem, pokradeni su akumulatori. Počinioci dovitljivi. Vandali razbijanja obične table na medijskoj kući očigledno su nešto ljuti momci.

Ma gde smo mi to!?

Autor- Sofija Pualić Špero