APATINSKI KLINCI ZNAJU ZA IGRICU “PLAVI KIT”-ONOG DRUGOG “NE POZNAJU”

APATIN KULTURA VESTI

Morbidna igrica pod nazivom “Plavi kit” već duže vreme hara Evropom, po navodima pojedinih medija, stigla je i u Srbiju.

Savetnica na dečjoj liniji Jovana Grbić kaže da se uglavnom javljaju deca od 10-11 godina, a najčešće pitaju kako je nastala ta igrica, da li to može njima da se dogodi, šta ako dobiju poruku na Facebooku. Broj nacionalne dečje linije je 1161111.

Kako saznajemo, u periodu od 50 dana igranja pred decu se postavljaju različiti zadaci, u početku manje opasni poput gledanja horor filmova, zatim samopovređivanja urezivanjem plavog kita na rukama, a onda se pred decu stavljaju sve teži zadaci koji vode krajnjem cilju ove igrice koji je i više nego zastrašujuć.

Pred nama je težak zadatak, odluka kako bi trebalo reagovati kada su ovakve i slične stvari u pitanju. Praviti se da ne postoje, pričati odnosno pisati o njima… Raspitali smo se među apatinskom decom da li su upućeni i koliko znaju o ovoj igrici koja je uznemirila javnost, a pre svega roditelje. Decu sasvim sigurno nije. Na pitanje koliko je informisan o “Plavom kitu” jedan dečak mi je dao kratak i odsečan odgovor:

-Više od tebe.

I sasvim sigurno je tako. Čudan je um dečiji. Radoznao. A iza radoznalosti se često kriju mnoge opasnosti. Svako od nas im je izložen. Pitala sam ih i da li su čuli za dečiju poemu Arsena Diklića, nažalost nisu. Ali eto lepog povoda da je pročitaju.

“U plićaku, u vrbaku,
gde je tiha, troma voda,
gde dežurna roda hoda,
gde se čaplja važno šetka,
gde je ševar gust ko četka,
gde se vuku barske zmije,
gde se mnoga tajna krije,
gde šumori Dunav plav
— mene čeka skriven splav.
Jedne tihe, tople noći
ja ću splavom na put poći.
Čujem da su pored Krita
uvredili plavog kita…”

Čak i ona koja je nekada uveseljavala klince, iz ove perspektive se čini kao neka vrsta tihe pretnje.

Ono što možemo kao pojedinci jeste da razgovaramo sa decom, otvoreno, kao što to činimo sa odraslim ljudima. I da im makar ponekad pomognemo pri izboru štiva koje čitaju, a ako ne čitaju, neka nam ne bude teško da im pročitamo i uvedemo ih u neki drugačiji, lepši svet.