Sigurno ste se bar jednom zatekli u glavnoj ulici u Apatinu dok su kroz nju odzvanjali zvuci harmonike i stihovi poznatih starogradskih pesama i sevdalinki. Svi ga znaju, ali malo ko ga poznaje.Reč je o Adamu Petroviću jedinom uličnom sviraču iz Apatina, koji kad god mu vreme to dozvoli, ispred supermarketa peva i svira za brojne prolaznike ne bi li zastali i ubacili u kofer koji dinar.
„Moj Dilbere“ , „Ne klepeći nanulama“, „Kad ja pođoh na Bembašu“, “U lijepom gradu Višegradu“ i „Svilen konac“ samo su neke od probranih melodija i pesama koje ovaj harmonikaš nudi prolaznicima.
Ima 51 godinu , a harmoniku na ulici svira više od šest.
-Više od 6 godina sviram na ulici. Uvek stojim ispred marketa jer tu ima najviše prolaznika, tokom nedelje sam u Apatinu, a ponekad vikendom odem i do Sombora. Narod najviše voli sevdalinke i starogradske pesme. – kaže Adam.- Ljudi su fini i daju koliko imaju, ponekad za dan zaradim i 500-600 dinara. Imam ženu i četvero dece, a sa tim što zaradim plaćam struju , vodu i ostale troškove, jer jedini ja u porodici radim.
Adam otkriva da je na početku imao problem sa policijom koja ga je često proveravala, ali da je to rešio.
– Kada sam krenuo da sviram bilo je problema sa policijom , ali onda je inspektor Ilija nakon razgovora samnom video da nemam loše namere i da neću praviti nikome probleme. Nisam na ulici doživeo nikakvu grubost i neprijatnost. Ponekad se pojavi neko u pripitom stanju pa me gnjavi ali to nije strašno, ispunim mu želju a on nastavi dalje. Ne idem i ne trčim za ljudima, ako neko hoće da me nagradi , taj mi i da novac. Ja samo sviram.
Pitali smo Adama da li se dešavalo da u koferu završi i koja krupnija novčanica.
– Desilo se jednom, da je jedna mlada žena na ulasku u market zastala i ubacila u kofer 1000 dinara. Bio sam iznenađen jer je i prilikom izlaska stavila još hiljadu dinara. Taj dan sam čekao do dva sata posle podne , jer sam mislio da je pogrešila i da će se pojaviti da traži novac nazad. Nije se pojavila i nisam je video od tada. Veoma sam joj zahvalan.
Adam kaže da voli da svira i ugađa narodu, da o penziji ne razmišlja te da će dok god ga zdravlje bude služilo, svojom harmonikom uveseljavati Apatince kad god naiđu na njega.