IZ MOG UGLA-“KO BI GORI, SAD JE DOLI”

APATIN DRUŠTVO IZ MOG UGLA VESTI

“KO BI GORI, SAD JE DOLI”

Ovaj naslov potiče od stihova jednog pesnika, a podrazumeva da se kolo sreće, pojedinačnih sudbina, i cele istiorije, okreće u krug.

Može i ona narodna “S konja na magarca”, što je mnogo prepoznatljivije. U svakom slučaju obe sentence ukazuju ovog trenutka u našoj varošici najviše na medijsku scenu u kojoj se naglo okreće točak.

Sada imamo dve lokalne televizije. Ona stara polako propada, a nova TV se sve više gleda. Ova konkurencija mi se čini zdravom iako ne vidim potrebu za dve TV stanice u našoj omanjoj čaršiji. Na kraju će jedna isplivati kao što već isplivava. Pobednik je onaj ko daje kvalitetniji informativni i svaki drugi sadržaj.

Imamo i dva radija. Konkurencija je korektna, a slušanost ispitiva. Pa kako ko želi šta da sluša. A zna se ko je najslušaniji.

Zna se i koji su mediji registrovani kod APR-a. To nije nevažno u šumi praktično “ilegale”.

 

Imamo na medijskoj sceni više portala a dva meni prepoznatljiva : “Apatinske hronike” i “Apatinska plovarica”. Oba sajta su na svoj način aktuelna i nisu konkurencija jer se prvi bavi teškim temama, političkim najčešće, dok je drugi više za popularno-informativne sadržaje. Oba smtram uticajnim među narodom.

Ali, da kvalitet nije uvek presudan svedoči jedna stvar od pre desetak godina kada se ugasio stari “Glas komune” a nedugo zatim pojavio tobož “Novi Glas komune”. Prema informacijama kojim raspolažemo sadašnji “Glas” se prodaje u tiražu od nekoliko stotina primereka (neki tvrde oko 300) dok je nakadšnji imao tiraž ponekeda veći i od 2 hiljade. Tiraž najviše svedoči o kvalitetu novina. Ovaj slučaj gašenja jedne uspešne firme poput starog “Glasa komune” je nezampaćen na medijskoj sceni čak i Srbije. Da li ste ikada čuli da se gase novine koje imaju višestruko veći tiraž od onog koje su dostigle novosnovane privatne novine. Niste jer to nije zakon tržišta. Avaj, ovom slučaju bez presedana, tržište i čitaoci nisu bili presudni. Presudna je bila politika.

Ne znam da li će novine dobiti konkurenciju. Sporadično ih imaju u “Apatinskim novinama”. Pitanje je da li je to sporadično dovoljno.

Nije ovo nikakva kuknjava i žal za prošloću, već želja, da se konačno na medijskoj sceni Apatina, kvalifikuju oni koji su kvalitetnij, brži, bolji. I najvažnije da imaju svoje čitaoce, gledaoce i slušaoce.

Faraonsko groblje

Nažalost ovih nedelja me zadesilo da malo-malo posećujem groblje. Svaki put se iznenadim zbog nicanja spomenika megalomanskih razmera. Da nije crni humor, mogla bih da tvrdim, da je i na groblju konkurencija: ko će podići veći i skuplji spomenik. Znam ljude koji uzimaju kredite da bi podigli raskošan spomenik. Za sto godina na groblju niko nikoga tu neće ni prepoznavati.

Setim se onda bogatijih zemalja iz filmova gde su na grobljima skoro svi spomenici identični, ploče sa imenom i prezimenom, a tamo ljudi imaju daleko više novca nego naši.

Rekoše mi da je u užoj Srbiji na grobljima još više kiča. Podižu se velike kuće sve sa nameštajem za pokojnika.

Nisam sigurna da je ovo sve hrišćanski, ali jesam, da je više paganski, odnosno najviše kičerajski.

Misterija katakombi

Uz sva čudesa koja nas zadesiše pojaviše se apatinske katakombe, odnosno podzemni prolazi ispod grada, napravljeni nekad davno. Navodno ovi prolazi vode i do ispod Dunava. Priča o katakombama je pobijena od poznavalaca istorije grada, ali je izazvla veli pažnju čitaoca i gledaoca. Voli naš narod misterije, a publika voli da se njima bavi. Bolje o katakombama nego svakadišnjicom punom bede i nemaštine.

Zato je autor teksta o katakombama ispravno kao novinar postupio: zagolicao je maštu, razveselio narod, koji sada ovu misteriju različito tumači. Bravo, majstore! Ionako je sve manje stvari u novinarstvu koje se pokažu kao istinite, zašto ne bi i sada naše katakombe.

Lučko područje

Nekako je neprimetno prošla vest da će Apatin biti najverovatnije proglašen za Lučko područje. To znači da bi posle brojnih papirologija mogla da se zaista desi da dođe investitor za luku na Dunavu.

Sve više ljudi veruje i želi takav ishod dugogdišnje priče. Vreme će uskoro pokazati da li su te želje ostavrive.

Autor: Sofija Pualić-Špero