SRPSKE SEOBE I PRVO NASELJAVANJE APATINA

APATIN DRUŠTVO RAZOTKRIVANJE APATINA VESTI

Postotomanski period Apatina

Nakon  serije katastrofalnih poraza turske vojske krajem 17. veka, uz poražene i demoralisane turske trupe, sa područja današnje Bačke  se povlači  i celokupno muslimansko stanovništvo, ostavljajući iza sebe potpuno ispražnjene teritorije (od strane savremenih hroničara sa pravom okarakterisane terminom-terra desolata). Na ovim depopulisanim i ratom potpuno opustošenim prostorima (sa bezbroj devastiranih naselja) ubrzo započinje proces intenzivnog, i za ondašnje prilike masovnog, naseljavanja hrišćanskog življa, isključivo slovenske etničke provenijencije, u funkciji vojničkog, odbrambenog elementa. Naime, nakon naseljavanja jedne veće grupe Bunjevaca i Šokaca 1687. godine,  na području  Bača, Sombora i Subotice, usledila je, 1690. godine, velika seoba Srba pod Arsenijem III Čarnojevićem kojom su naseljena brojna mesta na velikom području tadašnje Ugarske, odnosno, Habzburške monarhije. Tom prilikom su naseljena mesta Bukčenović i Vranješevo, koja su postojala u neposrednoj blizini današnjeg Apatina.

Nedostatak pisane građe o tadašnjoj situaciji u Apatinu i apatinskom području, u određenoj meri nadoknađuju nam kartografski izvori. Na jednoj austrijskoj vojnoj mapi iz 1698. godine, prikazan je  Dunav u visini  Apatina, sa nekoliko provijant zgrada stacioniranih neposredno uz obalu, kao i brodovi koji, verovatno, predstavljaju deo šajkaške flote (posadu ovih brzih ratnih brodova većinom su činili  Srbi).

Prvi detaljniji opis novooslobođenih krajeva sa preciznim geografskim kartama uradio je, tokom 1699-1701. godine, poznati geograf,  grof Luiđi Ferdinand Marsilji. Kao predsednik komisije za razgraničenje  sa Otomanskom imperijom,  u sklopu svog obimnog istraživačkog rada prikupio je značajnu izvornu građu  koja se odnosi na geografiju, hidrografiju, istoriju, antičke lokalitete, ihtio i ornitofaunu (publikovano u šest tomova, 1726. godine u Hagu i Amsterdamu). Tom prilikom obišao je i ovo područje, i na preciznoj karti ovog dela Dunava, ucrtao je i naselje Apatin (neposredno uz dunavsku obalu), a takođe i mesta Vranješevo  i Bukčenović (severno i južno od Apatina).

Pošto je opasnost od ponovne turske ekspanzije bila još konstantno prisutna i realna, pridošlo stanovništvo je u znatnoj meri bilo inkorporirano u novoformirani odbrambeni sistem-Podunavsku (1702.) i Potisko-pomorišku (1702/3.) vojnu granicu. Postepeno se na teritoriji današnje  Bačke odvija socijalno-ekonomska diferencijacija, tako da se pored, u početnoj fazi dominantnog, vojničko-graničarskog staleža, formira trgovački, agrostočarski, kao i značajan zanatlijski sloj.

Prilikom popisa poreskih obveznika sa područja Bačke županije, 1715. i 1720. godine, naimenovana poreska komisija, u vezi sa novonaseljenim mestom Bukčenović  (naseljena isključivo Srbima) zaključuje da se stanovnici, pored zemljoradnje i stočarstva u određenoj meri bave i ribolovom na Dunavu. Ovim popisom Apatin nije obuhvaćen, jer u tom periodu predstavlja pustaru u kojoj nema ni jednog domaćina sa poreskom obavezom.

Međutim, obilazeći i opisujući ove krajeve  od 1719. do 1720. godine, baron Franc fon Sluha, beleži da su stanovnici pustare Opatin (Apatin), pored posedovanja vinograda i obradivih površina dobrog kvaliteta, plaćali na ime poreza za tri bokčenovićke vodenice 36 forinti, dok su u istu svrhu  za osam osiječkih rečnih mlinova izdvajali sumu od 96 forinti.

Autor-Tomislav Šimunović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *