Sanja Ožegović: TU SIMINA DUŠA LUTA

APATIN BLOG DANI SA SANJOM VESTI

Ni sama ne znam zašto od svih pekara u gradu, ja još uvek svraćam u onu, koja budi sećanja na detinjstvo i vruć burek posle večeri provedene u nekom od lokalnih kafića ili diskoteka, sve očekujući da čujem Simin glas. Ista stara pekara, neuglednija od ostalih u našoj varošici, a opet, put me obavezno nanese baš tamo. Naoružana strpljenjem i ljubaznošću, izvirujem, kao da će svakog trenutka iz susedne prostorije  izroniti dobro poznati lik starog pekara, dok me oniska namrgođena ženica gleda čudno. Imam osećaj da joj ne prija moje osmehnuto lice i verujem da je ubeđena da sam luckasta ili da pokušavam osmehom da je isprovociram, a ja se samo osmehujem Siminoj duši, koja tu negde luta…