RODITELJI OD DECE PRAVE AMBICIOZNE ROBOTE

APATIN DRUŠTVO VESTI

Bezbrižne godine detinjstva više nisu tako bezbrižne.

Roditeljima dece u veoma takmičarski nastrojenom školskom okrugu Nju Džerzija rečeno je da su učenici preopterećeni i napeti od prevelikih zahteva. Prethodne godine preporučeno je da sto dvadeset osnovaca i srednjoškolaca ode na procenu mentalnog zdravlja; četrdeset ih je upućeno u bolnicu. Učenici su u upitnik pisali odgovore kao što su: “Naučio sam jedno – ocena, procenti i poeni vredniji su od svega ostalog.”

Dejvid Aderhold, načelnik školskog okruga, pozvao je roditelje da mu pomognu u premeštanju naglaska na “socijalni i emocionalni razvoj” i “temeljno i smisleno učenje”. No, njegov poziv otkrio je duboku podeljenost među roditeljima. Beli roditelji kao što je Ketrin Foli smatraju da pritisak ometa učenje.

“Moj sin ide u četvrti razred i rekao mi je: ‘Ja neću postići ništa jer nemam šta da stavim u biografiju'”, kaže ona.

Međutim, roditelji kao što je Majk Đija, Amerikanac azijskog porekla kakvih u okrugu ima na hiljade, nazvao je promene “zaglupljujućim”. “One odražavaju sveopšti antiintelektualni trend koji neće pripremiti našu decu za budućnost”, rekao je Tajmsu.

Stjuart Slavin, pedijatar i profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sent Luisu, utvrdio je prošlog proleća da od 2.100 učenika gimnazije “Irvinton” u kalifornijskom gradu Frimontu pedeset četiri odsto pokazuje znake umerene do teške depresije, a osamdeset odsto pati od napetosti.

“Ovo je daleko više nego što se obično vidi među adolescentima”, rekao je dr Slavin nastavnom osoblju škole.

Viki Ejbles napisala je u Tajmsu da sati izrade domaćih zadataka, svakodnevni sportski treninzi i muzičke probe – usmereni ka upisu u najbolje koledže – iscrpljuju učenike.

“Ova trka za uspehom ugrožava zdravlje dece i potkopava njihove mogućnosti”, napisala je ona. “Oni se od savremenog obrazovanja doslovno razbolevaju.”

Lekari sve češće viđaju učenike nižih razreda osnovne škole koji pate od migrena, glavobolja i čira. “Govorim o deci od pet, šest, sedam godina koja nam dolaze u takvom stanju”, rekao je pedijatar iz Nju Džerzija Lorens Rozen za Tajms.

Ponekad napori od malih nogu stvaraju čudo od deteta koje nauči da čita sa dve godine ili da svira Baha sa četiri. Ali takva deca retko postanu geniji u zrelom dobu, kaže Adam Grant.

“Ne nauče da budu originalni”, napisao je Grant za Tajms u eseju prema svojoj knjizi Originali. “Vežba donosi savršenstvo, ali ne stvara ništa bitno novo.”

“Istraživanja među muzičarima, umetnicima, sportistima i naučnicima svetske klase otkrivaju da njihovi roditelji nisu ni sanjali da odgajaju superzvezde niti su primoravali decu na veliki rad”, napisao je Grant.

Dobitnici Nobelove nagrade u naučnim oblastima često imaju široka interesovanja. U poređenju s drugim naučnicima, dvadeset dva puta je verovatnije da bi nastupali kao glumci, plesači ili mađioničari.

“Kreativnost deteta ne može se programirati”, napisao je Grant. “Pokušajte da projektujete neku vrstu uspeha i dobićete u najboljem slučaju ambicioznog robota. Ako želite da vaša deca svetu podare svoje izvorne ideje, morate ih pustiti da slede svoje snove, a ne vaše.”

© The New York Times