KORNELIJA SENDE POPOVIĆ, ŠPANSKI BORAC I REVOLUCIONAR IZ APATINA

APATIN DRUŠTVO RAZOTKRIVANJE APATINA VESTI

Među desetak pripadnica ženskog pola koje su iz nekadašnje Kraljevine Jugoslavije otišle u Španiju, u vihor tamošnjeg građanskog rata (1936-1939), pokušavajući da pomognu  španskoj republikanskoj vladi u odbrani od nasrtaja fašističkih falangi generalisimusa Franciska Franka, bila je i naša sugrađanka Kornelija Sende Popović.

Nakon rođenja u Bačalmašu, 1914. godine, porodica se seli u Apatin, gde njen otac, dr Ferdinand Sende, nastavlja da obavlja lekarsku praksu. Pohađala je osnovnu i Građansku školu u Apatinu (1920-1928), a 1932. godine, završava gimnaziju u Somboru. Tokom školovanja bila je najbolji učenik i pokazivala izuzetan talenat za mnoge naučne oblasti, kao i za strane jezike (govorila je devet jezika).

Upisuje se, 1932. godine na Medicinski fakultet u Zagrebu, gde ostaje do 1935. godine, kada prelazi u Beograd i nastavlja studije na tamošnjem Univerzitetu (studirala je zajedno sa Verom Gucunjom i Ružicom Rip, koja je kao partizanska lekarka, zverski ubijena kod Kolašina 1942. godine).

Još na početku studija (1932.) pod uticajem revolucionarnih ideja i komunističke ideologije, postaje član SKOJ-a (Savez komunističke omladine Jugoslavije) i aktivno sudeluje u njihovim aktivnostima. Udaje se, 1937. godine, za istaknutog člana Komunističke partije Jugoslavije, Vladu Popovića, kada i sama postaje član KPJ. Iste godine, preko Francuske, zajedno sa suprugom odlazi u Španiju, gde kao pripadnica republikanske Međunarodne sanitetske brigade u Madridu, a kasnije i u Vila Neuri (Albasete), obavlja dužnost bolničarke, Intenzivan rad u teškim ratnim okolnostima uticao je na njeno zdravstveno stanje, tako da se iscrpljena i bolesna,  1939. godine, vraća u Jugoslaviju.

Ubrzo nakon povratka sledi hapšenje, a zatim i progonstvo u Apatin (u porodičnu kuću, u nekadašnjoj Crkvenoj ulici br. 1157-danas ulica Srpskih vladara br. 55). Zbog nastavka komunističke aktivnosti, ponovo je hapse, 1940. godine i izvode pred Državni sud za zaštitu države u Beogradu.

Početkom 1941. godine, usledilo je ponovno hapšenje, da bi je krajem marta iz Beograda proterali za Apatin, iz kojeg se istog dana tajno vraća nazad, i  učestvuje u velikim demonstracijama organizovanim, 27. marta, protiv potpisivanja Trojnog pakta.

Nakon napada nacističke Nemačke i njenih saveznica na Kraljevinu Jugoslaviju, i kapitulacije jugoslovenske vojske i okupacije, aktivno se, sa suprugom, uključuje u organizacione pripreme za ustanak pod vođstvom Komunističke partije Jugoslavije. Posle hapšenja i streljanja supruga (radio u ilegalnoj komunističkoj štampariji), i ona se, kao istaknuti komunistički aktivista i ujedno pripadnik jevrejskog naroda, ubrzo našla na spisku za hapšenje od strane uspostavljenih okupacionih vlasti. Uhapšena je 07. avgusta 1941. godine, da bi 28. istog meseca bila prebačena u zloglasni koncentracioni logor na Banjici. Posle nekoliko nedelja torture, 19. septembra, nad njom je, zajedno sa grupom osuđenika na smrt,  izvršena egzekucija.

Pojedinačnim streljanjem, kao i masovnom deportacijom u logore smrti, krajem aprila 1944. godine, u okviru “konačnog rešenja jevrejskog pitanja”, apatinska jevrejska zajednica, (neposredno pred početak Drugog svetskog rata je brojala 62 člana)  je uništena. Među 10 preživelih Apatinaca jevrejskog porekla, koji su sticajem okolnosti preživeli užase nacističkih logora za masovno uništenje, (najviše Aušvic), našao se i Kornelijin otac, dr Ferdinand Sende, koji je uprkos stravičnom iskustvu i ličnoj tragediji, nastavio da nesebično i požrtvovano pruža medicinsku pomoć i pomaže svojim sugrađanima bez obzira na nacionalno poreklo.

Autor-Tomislav Šimunović