IZVEŠTAJI CIA O APATINU – ŠPIJUNI NAJVIŠE PRATILI BRODOGRADILIŠTE ALI I DRUGA DEŠAVANJA

APATIN POLITIKA VESTI

Američka Centralna obaveštajna agencija (CIA) objavila je na svom sajtu preko 800.000 dokumenata na više od 12 miliona stranica sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. Među desetinama hiljada izveštaja koji obrađuju zbivanja na prostoru bivše Jugoslavije nalaze se i materijali ili preko dvadesetak izveštaja u kojima se spominje i Apatin.

brodogradilište

Ovi dokumenti koji su pedeset godina nosili oznaku tajno ili poverljivo ukazuju da je američka obaveštajna služba preko razgranate mreže doušnika prikupljala podatke o vojnim i industrijskim preduzećima, o privredi, saobraćaju i društveno-političkim dešavanjima sa teritorije opštine Apatin.

Najviše je objavljenih dokumenata u vezi apatinskog brodogradilišta, u njima agenti izveštavaju o njegovoj produktivnosti, kadrovima i ugovorenim poslovima. Jezgroviti i opširni materijali otkrivaju da su špijuni veoma pažljivo pratili ovo preduzeće, pa se stiče utisak da su u Langliju , Virdžinija (sedište CIA) na osnovu dostavljenih podataka ponekad znali više o brodogradilištu nego zaposleni u njemu.

To potvrđuje i izveštaj od 16 . avgusta 1950 godine koji se bavi kadrovskim i tehničkim podacima ovog preduzeća. Kao ključni ljudi za funkcionisanje apatinskog brodogradilišta se navode tadašnji rukovodilac, Momčilo Krivokuća koji je od 1949 godine bio generalni drektor, i dva inženjera Jovan Vestermajer i Branko Bilić. Izveštaj kaže da je u brodogradilištu zaposleno 250 ljudi i da su veoma dobro plaćeni.

Špijun u svom izveštaju navodi probleme sa nabavkom motora za završetak naručenog broda “Kopaonik” i detaljno opisuje konstrukciju dva patrolna broda naručena za rečnu mornaricu težine 60 tona, opremljenih topovima od 70 mm i teškim mitraljezima. Za ove brodove agent izveštava da mogu razviti brzinu od 15 čvorova, da će motori biti poručeni iz Austrije , kao i da je većina materijala koja je korišćena u izgradnji domaće proizvodnje.

brodogradilište 2

Isti izvor je u drugom izveštaju na više stranica opisao brodogradilište u toj meri da je Amerikancima pored građevinske vrednosti i kvaliteta objekta bio poznat tačan broj bušilica, presa i drugih alata u ovom preduzeću. Izveštaj sadrži podatke i detalje o mašinskoj radionici koja je izgrađena 1948, odeljenju za projektovanje kao i skladištu sa repromaterijalom u kojem je opisana njegova zaliha. U izveštaju od 20.jula 1951 godine, doušnik o apatinskom brodogradilištu javlja o ugovorena 44 plovila i osmostrukom povećanju proizvodnje, poredeći raniji period u kojem se ovo preduzeće nakon Drugog svetskog rata uglavnom bavilo samo popravkama.

Apatin je bio zanimljiv američkim obaveštajcima i kao lučko područije, pa je u izveštaju pod nazivom ” Yugoslav River Ports” koji datira od 8. decembra 1952 godine opisan njegov tadašnji kapacitet i mogućnosti. Prema njemu, Apatin je u to vreme raspolagao kranovima, nosivosti od 500 do 1500 kilograma kao i suvim dokom, a važni su bili i podaci o vremenskim prilikama na Dunavu. U dokumentu iz te godine jedan agent navodi da je noćna plovidba na Dunavu kod Apatina zbog vetra i krivina opasna i nezgodna u smislu navigacije, te da se posade odlučuju na noćenje u gradskim hostelima, kao i to da su važniji industrijski objekti u gradu ograđeni bodljikavom žicom koje često obezbeđuje milicija.

IZVEŠTAJ O SASTANKU MAĐARSKIH I JUGOSLOVENSKIH DRŽAVNIKA U APATINU- PLJUŠTALE ZDRAVICE DO RANIH JUTARNJIH SATI

Od dvadesetak izveštaja koji su trentno dostupni u vezi Apatina, posebno je interesantan izveštaj CIA- RDP 80-00810A00480054007-06 od 8. septembra 1954 godine koji sadrži informacije o susretu visokih predstavnika Mađarske i Jugoslavije u jednom apatinskom restoranu. Iz ovog izveštaja saznajemo da je 27. maja te godine, grupa od dvadeset visokih zvaničnika dve zemlje uz prisustvo agenata UDB (Uprava državne bezbednosti) boravila u Apatinu, kao i da je objekat bio zatvoren za druge posetioce.

Obaveštajac iz Apatina javlja da su ispred restorana bila parkirana četiri automobila-jedan Bjuik i terensko vozilo Džip, oba jugoslovenskih registarskih oznaka sa državnim zastavama kao i dva vozila ruske proizvodnje, marke Pobeda, sa mađarskim državnim obeležjima. Agent je pored popisa voznog parka ispred restorana, javio da je jedno uniformisano lica i nekoliko osoba u civilu obezbeđivalo ovaj događaj te da je večera trajala do tri sata nakon ponoći.

On je u svom izveštaju napomenuo kako je atmosfera na sastanku bila opuštena, da je goste zabavljao orkestar koji je svirao mađarske i jugoslovenske pesme, kao i to da su okupljeni funkcioneri naizmenično držali zdravice i govore pozdravljajući dobre međudržavne odnose dve zemlje.

Za većinu izveštaja se može reći da su bili stopostotno tačni, tamo gde je špijun bio u nedoumici, naznačio bi da je podatak neproveren, preuzet iz štampe ili je reč o indicijama. Ako nešto nije video, naveo bi da je vest dobio od „informatora”, dakle od našeg čoveka doušnika, vrbovanog ili plaćenog. Objavljeni izveštaji i dokumenta obuhvataju zbirke obrađenih obaveštajnih podataka od 1940-tih do 1990-tih godina koje su pripremili Direkcija za analizu, Direktorat za izveštaje o operacijama, Direkorat za nauku i tehnologiju, i druge službe CIA.