IZ MOG UGLA: TUĐE PERJE, SAVETODAVCI , RUŽNE SLIKE, STALJIN PRVI

APATIN IZ MOG UGLA VESTI

TUĐE PERJE

Nije ovo da se po prvi put proslavlja Dan Dunava u našem gradiću. Tu su u pravu neke moje kolege i ekolozi koji pamte dalje od drugih. Prvi put je to bilo davne 2003. godine kada se postavila izložba starih fotografija, alaskih mreža i drugog alata, u holu Doma kulture zahvaljujući tadašnjem inženjeru šumarstva, a sada direktori svetske organizacije za zaštitu prirode IUCN na području Jugoistočne Evrope i centralne Azije, Borisu Ergu. Tada je Ekološki pokret “Plavi Dunav” imao dva prekogranična projekta o zaštiti prirode sa Mađarima i Hrvatima, jer naše “Gornje Podunavlje”, hrvatski “Kopački rit” i mađarski “Gemenc” čine jednu prirodnu zaštićenu celinu za svet. O tome sad pišem zato što ne treba zaboraviti prve ekološke akcije u našem gradu. Ali i zbog ljudi poput Lakatoša-Lakija seniora, Milke-Mice, pedagoga, Branislava-Brane lovnog referenta, i drugih, koji su bili začetnici ekološke svesti u ovom gradu. Pišem i zbog toga što današnja deca malo znaju o “Gornjem Podunavlju”, a tada su bile specijalno za njih organizovane akcije “Kestenje za jelene” kada su mališani vrtića sakupljali kestenje u gradu, a potom bili nagrađivanji jednodnevnim izletom u prirodni rezervat.

Ovim podsećanjem ne potcenjujmo napore koji su ove godine uloženi u obeležavanje Dana Dunava. Naprotiv posle ondašnjih sjajnih ekoloških akcija, ovogodišnje obeležavanje je možda bilo iskorak, u odnosu na prethodih 15-tak godina.
Cenim da je zato Ljilja Krec iz Marine napravila pomak kada je za Dan Dunava ove godine pozvala vrsne stručnjake za prirodna dobra iz WWF Dušku i Zavoda za prirodu Biljanu. Ne cenim što je malo ljudi bilo na ovom predavanju značajnom za naš kraj koji je proglašen Rezervatom biosfere “Bačko Podunavlje” od strane UNESCA. To je najznačajnije priznanje za jednu baštinu kada vas UNESCO stavi na svoju listu.

Cenim što su na tom predavanju bila tri funkcionera opštine, a kada se pomenute 2.000 godine osnivao “Plavi Dunav” u sali gimnazije je bilo 120 građana, stručnjaka za prirodu iz Novog Sada i Beograda, ali nijednog funkcionera. I to je neki pomak.

SAVETODAVCI ?

Ali neću ja poput nekih dugogodišnjih političara da delim savete. Oni dele savete, priznam nekad dobronamerno, a češeće zarad još kojeg političkog poena. Iskustvo može biti važno, ali ne presudno. Vremena su neka prošla, dolaze nova. Nekad su se pare “dovlačile” od države (zovu ih tuđe, kao da nisu opet naše) da ih niko nije kontrolisao, a trošile se, još više bez kontrole.

Nikad niko nije odgovarao nikome za te pare i kako su utrošene. I tako unedogled. Kada tako slušam, pomislim, bože moj, bolje bi mi bilo da sam se bavila politikom nego novinarstvom. U politici si uvek u onoj narodnoj šemi “ko bliže vatri…”.

RUŽNE SLIKE

Jedan naš sugrađanin, inače profesor na jednom beogradskom fakultetu, došao u rodni grad, pa primetio nešto što je njemu kao prirodnjaku, ljubitelju Dunava, nezamislivo. Kaže, kako se može dozvoliti da Harčaški kanal prsuši jer nema protoka vode, a poznat je kao bogato mrestilište ribe. Smatra da samo sa dva poteza, otčepljavanja na ulazu iz živog Dunava i otvaranju prema Vagonima stvar se jednostavno rešava. Nezamislivo mu, takođe, što spomenik Špajezeru, kao retko kulturno-istorijsko obeležje, zaraslo u korov, a mogao bi da bude spomenik koji će se naći na turističkoj mapi grada. Takođe, primećuje da nam je groblje kod dva tornja okruženo poljoprivrednim mašinama, zarđalim i zaraslim u korov, a leto je tu tuisristi iz Nemačke, posećuju na tom mestu spomenike najmilijim.
Naređao profesor još puno takvih detalja koje je uočio u rodnom gradu. Razumljivo, ko god dođe sa strane, primetiće ova rugla, ali ne i mi. A sve naborjano lako se može popraviti.

STALJIN PRVI

Nisam odolela da ne napišem sledeće.Prema istraživanju ruskog lista “Izvestija” o najpopularnijim istorijskim ličnostima u ovoj zemlji, još uvek je među Rusima Staljin popularniji od Putina koji deli drugo mesto sa pesnikom-piscem Puškinom, dok je Lenjin treći.

Sve mi ovo nekako poznato. Osim, što ne verujem da bi na našoj listi srpskih istorijskih ličnosti popularnim među narodom, ikada se našao neki pisac, bar ne među tri prva.

autor: Sofija Pualić Špero