IZ MOG UGLA – PIJACA TRN U OKU, UČIMO DECU ETNO NASLEĐU

APATIN DRUŠTVO IZ MOG UGLA VESTI

Stručnjaci kažu da je nova pijaca naša urbanističko – arhitektonska karikatura. Razmišljam nešto, šta je tek za građane koji je posećuju, osim trn u oku. Kažu, nema pijace na svetu, koja je prepolovljena saobraćajnicom. Sa leve do desne strane i obrnuto, mora se preći kolovozna traka. Diljem sveta pijace su osmišljena celina osim ove naše “nesrećnice”.

Kažu još, što nisam primetila, ali je sitina, da je oslikana nekakvim voćem egzotičnog porekla, umesto belim lukom, šargarepom, peršunom, pa što da ne, bačvom kiselog kupusa. Ovo poslednje bi najbolje oslikalo naš lički grad. Da sam umetnik i idejni tvorac zidina pijace, uz bure kupusa stavila bi i ribež. Ovako, eneterijer više podseća na plaže Ibice, nego na gorštačko-dunavski ambijent. Ali da su samo enterijeri pitanje, ni po vajde. Mogu se menjati svake godine. Više je pijaca muka prodavaca nego kupaca. Zimi se smrzavaju iako su pod krovom, leti su na promaji, u jesen ne znaju šta da obuku, u proleće izlaze na sunce ostavljajući tezge usamljene, da se ogreju.

Kupci pak, dolaze i odlaze, jedni druge kače kolicima i torbama, jer su prolazi između tezgi uski i preuski. Niko se ne snalazi, osim tvoraca pijace, koji su ostali najzadovoljniji. Platili dve ruševne kuće (kao da su vile na Majorci), iz budžeta, da se sruše, da bi se pijaca napravila a od nje nikakve vajde nema, osim za njih. Bila je tu i tadašnja ministarka Đukić-Dejanović (valjda da potvrdi kakao je sve ovo OK), a lokalna bulumenta je obavetsila da je pijaca prvi slučaj javnog – privatnog partnerstva. Sada vidimo kakvog i za koga.

Ajde da se zezamo, tako nam je lakše. Ipak je čuvena skulptura iz još čuvenije livnice iz koje je je potekla boginja “Nika” na još čuvenijoj Marini, “Devojka sa krčagom”, ostala kao trag jednog vremena ispred marketa “Idea” koji se tu našao, “iznenada” i “neočekivano”.

Učimo decu etno nasleđu

U prošloj kolumni smo pisali kako se niko ne seti da učenike odvede u Muzej sporta, koji čami u tami svog postojanja. Nadovezujući se na ovu priču reče mi jedan prijetelj, kako se niko u školama ne seti da odvede učenike na neka druga mesta značajna za njihove pretke.

Tako nabrajajući došli smo do prigrevačkog etno muzejа koji je osmislio čuveni Momčilo Todorić-Tošo, zaljubljenik u starine, koji je godinama sakupljao sve što je vezano za Liku i Baniju, odakle potiče većina stanovništva, na ovim našim prostorima. Cenjeni Tošto osim eksponata koji se nalaze u podrumu prigrevačke mesne zajednice, a koji takođe čame u tami podruma, ima fotodokumentaciju kojoj bi pozavideo svaki zavičajni muzej ali on nikada nije uspeo da nađe zainteresovane da to prebaci na trajniji materijal koji bi se sačuvao za naredne generacije. Jedno vreme Tošin zavičajni muzej posećivali su turisti a sada ne znam u kom je stanju i da li za njega uopšte znaju prigrevački, a kamoli đaci iz cele opštine.

U samom Apatinu kolekcionar, zaljubljenik u istoriju i antikvitete Sreten Uzelac, u vili “Jelena” ima ceo etno park sa muzejom za koji malo koji Apatinac a kamoli školarac zna. Krasi ga više od 2.000 eksponata od kojih su mnogi vezani za istoriju Apatina. Osim retkih turista u ovom muzeju na otvorenom nijedan školarac nije bio.

Da sam prosvetni radnik, što mi je bila druga želja posle novinarstva, sigurno bih odvojila jedan čas, ako ne i dan, da odvedem đake u ova dva prostora a sigurno ih ima još na našim prostorima i makar im malo približim nasleđe predaka.
To u školskim programima nije, nažalost, verujem predviđeno. Ali to ne znači da im se na najbolji mogući način ne približi, jer deca će pre zapamtiti predmete iz starina nego teorijske časove, za njih uglavnom besmislene i uz velika bubanja.
Toliko o predlogu za direktore, učitelje, nastavnike, profesore, pedagoge, vaspitače, o našoj nasušno potrebnom negovanju lokalne kulture.

Kupusinska Guča

Na slab odejek je naišla manifestacija Festival duvačkih orkestara u Kupusini. Malo ko zna da omalena Kupusina ima najače duvače ali i druge muzičare, da je jedino selo vervatno u celoj državi koje ima odeljenje muzičke škole, da u orkestru ima više od stotinu muzičara amatera.

Niko nije primetio da je ovaj Festival, međunarodnog karaktera održan, bez prisusutva čelnih ljudi grada.

Guča je postala svestki bum. Mogla bi to i Kupusina da ima podršku. Umesto raznih manifestacija i “zaj…” na kalendaru opštine trebalo bi da se nađu u ozbiljnijoj formi kupusinski muzičari kao potencijal koji na može dovesti na ozbiljnu mapu kulturnih događanja.

No, o tome treba da brinu kulturni poslenci grada a ne da se finansiraju lokalne zabave, bez obzira koliko one donosile političkih poena. Rečju, treba prekinuti praksu dodvoravanja, pa makar skratili bespotrebne manifestacije, najmanje pola.

Ispravka za laboratoriju

Do laboratorije ima ukupno 40 stepenika a ne 30, kako smo pisali u prošloj kolumni. Izvinajavamo se svim pacijentima i medicinarima.

Autor: Sofija Pualić-Špero