IZ MOG UGLA: NIŠTA HVALE, OGLASI, RECIKLAŽA, PIVARSKA ULICA

APATIN IZ MOG UGLA VESTI

NIŠTA HVALE!

Što bi rekle naše stare Ličanke: Ma, nemam nikakve hvale za svekrvu. Te tako svekrva, negdašnja i nečija, postade, sinonim za sva pogrdna prozivanja i današnja događanja.

Elem, tako isto, sad za Ribarske večeri. Nekom one svekrva, nekom snajka, nekom zet, nekom prija, nekom baka, nekom majka… I kad se sva ta rodbina ukrsti ispade da su u matematičkim radnjama, plusa i minusa, bar prema utiscima iz čaršije, ove Ribarske ipak bile vidan iskorak ka boljem. Kažu posetioci da se nije dimila pljeskavica i čevapi po celom gradu, a da je bilo zabavnih sadržaja, najviše za decu (što je naravno opet najviše koštalo roditelje), a da je za nešto odrasalije najzabavniji bio pevač Aca Lukas.

Drugi, pak, analitičniji spram zabavnih sadržaja, primećuju da bi se ova manifestacija mogla iz dugogodišnjeg “džabaka” pretvoriti u čak u neku dobit. U to baš ne verujem potpuno.

Znam da su neki razočarani što su uveli kotizacije za paprikaše a oni se navikli, pa iz jedne familije po troje kuvalo paprikaše, što nije malo s obzirom na paparenu cenu ribe. E, i njima, Ribarske nisu ove godine odgovarale. I nekim drugim, dežurnim svekrvama, nisu, niti će ikad odgovarati.

Ipak, u jednom se svi slažu: ceo grad je bio očišćen od pravog smetlišta, u najranijim jutarnjim satima, posebno posle noćnih koncertnih žurki. Moja prijateljica je još uočila da su se ove godine bajkeri po prvi put dobrdošlicom pozdravili sa zvanične tribine. A, priznaće se, da su oni godinama nabrojniji gosti sa strane. I to je pomak.

Ovaj pevač Lukas izgleda je ispao dobar izbor. Došli ljubitelji njega sa svih strana zemlje Srbije. Dobro plaćen, kažu, isplatio je to svojim pevanjem. U to baš ne bih zalazila jer sam za to vreme na Drugom RTS-u gledala, odnosno slušala, muziku sa Exita, pošto sam nekad davno ipak pripadala hipi generaciji.

Bez obzira na sve, zaključak je, ipak, da su ovogodišnje Ribarske večeri, postale bar urednije i urbanizovanije od dosadašnjih.

Ali nema hvale, kad si svekrva.

OGLASI

Gotovo na svakoj prodavnici, pekarama posebno, danima oglasi “traži se radnik”. Kako mi nije bilo jasno otkud tolika potražnja, a toliko mladih bez posla, započnem mini istraživanje. Kad ono, minimalna zarada, čak ponegde ispod minimalca, a rad ne može biti teži, čak ni od kopanja u rudniku. Istovremeno su pekar i prodavac, često lični sluga gazda. Zauzvarat, “čašćavaju” te sa dve vekne hleba, u boljem slučaju, kifle ili bureka, uz hleb.

Neki su pomislili, čitajući te silne oglase, da nam svi odoše u Nemačku na rad, pa eto nema radne snage. Nije ni to daleko od istine, ali je mnogo bliže, da su nam ove tobožnje gazde više eksploatori nego su to bili oni iz doba industrijske revolucije 19. veka.

RECIKLAŽA

Ima moćna reklama, još moćnije firme, sa sloganom “Reciklirajte i Vi”. To bi trebao da bude apel na našu svest da je reciklaža korisna za ljudski rod i opstanak planete. Pošto smo mi davno reciklirani sa svojim životima u ratovima, inflacijama, htela sam da recikliram, i bukvalno, ne samo mentalno, istrošene beterije iz aparata, jer one na razne načine i hiljadu godina zagađuju planetu.

Ali gde i kako? Setih se da je pre desetak godina bila postavljena kutija u jednom ovdašnjem marketu baš za odlaganje istrošenih baterija. Takvih kutija u našem gradu sada nema ni na jednom mestu. Baš kao što nema posebnih kontejnera za pet i staklenu ambalažu.

A nekima još stižu računi za nekadašnji eko dinar, a da niko ne pita, gde ode taj ondašnji eko!?

E, to je recikliranje!

PIVARSKA ULICA

Ko uspe da bez straha pređe pešaka ili biciklom Pivarsku ulicu na pešačkom prelazu prema Nikole Tesle, kod prodavnice “Mornar”, taj je zaista hrabar. Jer tom ulicom jure auta kao da je staza u Monci. Da li je neko razmišljao da je to baš mesto na kome bi bio poželjan ležeći policajac.

autor: Sofija Pualić Špero